Milton Friedman: odgovornost države prema siromašnima

Koja je uloga države po pitanju brige o siromašnima? Pogledajte snimak odgovora profesora Milton-a Friedman-a na ovo važno pitanje, dato tokom jedne od lekcija na Stanford Univerzitetu (oko 1979 godine).

transkript:

Student:

U vezi Vašeg izlaganja o ulozi države u slobodnom društvu gdje ste pomenuli neke od neuspjeha tržišta, i mislim da ste upravo spomenuli jedno koje je od izuzetnog značaja i to je neuspjeh u borbi sa siromaštvom. Želio bih ukazati na riječi predsjednika Kennedy-ja koji je rekao da ako slobodno društvo ne može da pomogne mnogima koji su siromašni, onda ono ne može sačuvati niti nekolicinu onih koji su bogati. I kada kažemo da imamo vlast volje naroda, i kada postoji veliki broj ljudi koji su u nevolji, možda je odgovornost ove narodne vlasti da svojim građanima zapravo i pomogne. Moje pitanje je o tome koliko slobodni su siromašni, koliko slobodni su nezaposleni, i koliko slobodni su ljudi nižih sposobnosti, dakle koja je uloga države u tom pogledu?

Milton Friedman:

Prije svega ... Drago mi je vidjeti jedan glas za siromašne. Prije svega, država nema nikakvu odgovornost. Ljudi imaju odgovornost. Ova zgrada nema odgovornost. Vi i ja imamo odgovornost. Ljudi imaju odgovornost.

Drugo, pitanje je u tome na koji način mi kao ljudi možemo najefikasnije ispunjavati našu odgovornost prema drugim ljudima? To je problem. I kada govorimo o pitanju siromaštva, nikada u istoriji nije bilo efikasnijeg mehanizma za eliminaciju siromaštva od slobodnog preduzetništva i slobodnog tržišta.

Period u kojem smo imali najveći napredak u životima mnogih običnih ljudi je bio period 19. i početkom 20. vijeka. Svi mi u ovoj prostoriji smo benefaktori toga. Mi smo profitirali time što su naši roditelji i naše bake i djedovi bili u mogućnosti doći ovdje, i na osnovu slobode koja im je bila ponuđena oni su mogli da stvore bolji život za sebe i za nas.

Zatim sljedeće, ako pogledate na stvarne probleme siromaštva i uskraćivanje slobode ljudima u ovoj zemlji, shvatićete da je skoro svaki od tih problema rezultat državne akcije, i da bi isti bili riješeni eliminacijom propusta u radu države. Dozvolite mi da budem precizan i specifičan: Zašto imamo toliko visoku stopu nezaposlenosti među crnačkim tinejdžerima? To je sramota i skandal. Zašto među njima imamo toliko visoku stopu nezaposlenosti? Prije svega, zbog toga što im pružamo loše obrazovanje kroz državno školstvo, što ih čini nekvalifikovanim da rade pristojan posao.

I kao drugo, mi zahtijevamo od poslodavaca da diskriminiraju protiv crnačkih tinejdžera, tako što poslodavce ponukavamo da ih ne zapošljavaju ukoliko njihova produktivnost nije dovoljna da opravda zakonski određenu minimalnu platu. Zakon o minimalnim platama je najveći protiv-crnački zakon koji postoji. I taj zakon je protiv-crnački jer pored toga što mladim crncima kao prvo nismo omogućili da imaju pristojno školovanje i samim tim veću produktivnost, mi im zatim negiramo i obuku za posao koji bi mogli dobiti ako bi se poslodavci podstaknuli na njihovo zapošljavanje uz relativno male plate, što bi im pružilo obuku i kvalifikovalo ih za veće plate i veću produktivnost.

I kao treće, imamo izgrađene državne socijalne programe koji djeluju kao mašina za proizvodnju siromašnih. Podstaknuli smo ljude da dođu pod kontrolu socijalnih programa, mi smo ..., ja ne okrivljujem narod, nemojte me pogrešno shvatiti, to je naša krivica za kreiranje tako izopačenog i toliko bolesno izgledajućeg čudovišta kao što je to cijeli niz socijalnih programa koje imamo i pod kojima podstičemo ljude - porodice da se raspadaju, pod kojim podstičemo ljude iz jednog dijela zemlje da dolaze u druge, pod kojim smo u stvari mnoge ljude napravili siromašnima. Ali ipak, kad je sve to rečeno i učinjeno ... jesam li ikada bio gdje?

Studenti: Jeste li ikada bili siromašni?

Milton Friedman:

Naravno. Naravno, mnogo više od većine ljudi u ovoj prostoriji. Koliko vas je radilo 12 sati dnevno i primalo 78 centi? Ali, dozvolite mi da se vratim na ... ali znajte da je sve to irelevantno. Da li postoji neko od vas ko će reći da ne želi da ga liječi doktor za oboljenje od raka, ukoliko i sam nije imao rak? Mogu vam nastaviti davati brojne primjere, ali kada je sve rečeno i učinjeno, iako u ovoj zemlji postoje ljudi koji prolaze lošije od drugih ljudi, u velikoj mjeri su čak i najsiromašniji ljudi u ovoj zemlji relativno dobrostojeći u odnosu na uslove u mnogim drugim zemljama u svijetu.