Srce za kapitalizam – tko je John Gay?


Gay Pride? Zar to nisu događanja gdje se susreću homoseksualci i transvestiti kako bi se izložili javnoj pažnji? Pritom se i jednom godišnje zaustavlja javni promet pa se prodorno zazvuči pištom glazbom i žviždaljkama idući pretežno nehomoseksualnom sugrađanstvu na živce. Iskreno, do sad sam bio skeptičan što se tiče pride-a, pogotovo odkad sam na njemačkoj televeziji vidio snimke polugolih gej bildera koji vrte svoje mišićave udove uz glasnu techno muziku dok se vozaju na karnevalističkim vozilama kroz zatvorene ulice.

Gay Pride? Nešto kao fašnik za homoseksualce – barem sam to dosad mislio. Ruku na srce, nisam nikad bio baš uvjeren o namjeru nekih pride-ovaca koji misle javnim pokazivanjem i demonstracijom svoje seksualne orijentacije i praktika promovirati toleranciju među netolerantnima. Jer, tko već jest tolerantan tog se ne treba uvjeravati provedbom pride-a, a tko, iz kojeg već razloga, ima problem s homo- i transseksualnošću taj se jedva da uvjeravati o legitimnosti takvih praktika od strane lagano odjevanih homo- i transseksualaca koji se pred njim međusobno metnu jezik u grlo. No, jedno stoji: naročito u zemljama istočne i jugoistočne Europe (da ne govorim o drugim djelovima svjeta) su LGBT-osobe (Lesbian, gay, bisexual, transgender) djelom izložene negativne diskriminacije. To ponajprije slučaj u državama u kojima se i npr. crnačko stanovništvo treba bojati nepravednog tretmana ili čak zlostavljanja zbog boje kože.

Riječ tolerancija koja potiče iz latinskog znači strpljivost, snošljivost. Stoga i tolerirati znači nešto strpjeti ili dopuštati da se događa. Ne samo dopušteni, već i dobro posjećeni su bili ovogodišnji Gay Pride događaji. Rekord je postavio Sao Paolo. Brazilski grad nije samo turistička metropola, nego i meka za gejeve: oko dva miljuna LGBT-entuzijasti su se našli na Avenidi paulista kako bi proslavili svoju seksualnu raznolikost. Tel Aviv je postavio rekord na Bliskom istoku: izraelski mediji su govorili o 180 tisuća sudionika na tamošnjem pride-u koji su obilno slavili na obali Obećane zemlje.

Barem nekih tisuću ljudi je sudjelovalo u povorci pod duginim bojama koja je 13.06. vodila kroz glavni grad Hrvatske, Zagreb. Bučno kretanje šarolike LGBT-vojske praćeno žviždaljcima i klicanjem sudionika gej parade se provodilo pod geslom „Glasnije i hrabrije: antifašizam – bez kompromisa“. Ljevičarski brending tog događaja je već iz daleka bio prepoznatljiv. Članovi marksističke stranke Radnička fronta su dugim vremenskim odmakom najavljivali svoje sudjelovanje na šarenom event-u. Radnički su frontaši objasnili svoje učestovanje s ciljem da bi htjeli usmjeriti postojeće nezadovoljstvo u narodu koja potiče iz gospodarske mizerije i koja se djelom skrene na pripadnike LGBT-naroda na postojeći „kapitalistički sustav“. Pored cvrenih barijaka povornici su i mahali službenom ljubičastom pride zastavom sa crnom petokrakom koja je viorila na Trgu Bana Jelačića pored zastave grada Zagreba.

 forum.net.hr

Slika: forum.net hr

Pored komunističkih utamnjivača naivnih umova su se i drugi političari miješali u gej društvo. Među njima i predsjednica jedne mlade stranke, Mirela Holy i čak ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. „Iako tu ima policije i osiguranja, nema više molotovljevih koktela.“ (kao za vrijeme prvog pride-a u Zagrebu 2002.) rekao je pomoćnik ministra branitelja Bojan Glavašević medijima. Za to da povorka ne bi bila iskorištena kao puki propagandni događaj ljevičarskih snaga zalagala se skupina libertarijanskih aktivista. S plakatima koji su glasali „Kapitalizam je gay friendly“ ili „Kapitalizam se ne uvlači u krevete, država da“ obogatili su crveno obojenu masu s jednim rijetkim elementom. Odlučni su se aktivisti dobro znali smjestiti, te suvereno reagirati na začuđene poglede i kritična pitanja. Na Trgu Bana Jelačića gdje je povorka kratko stala žuti su plakati izazvali pažnju novinara. „Najveći su hejteri oni koji govore protiv kapitalizma. U socijalizmu su gazili po pravima homoseksualaca. Prava sloboda i tolerancija postoje samo u kapitalizmu“ izjavila je libertarijanska aktivistica i bloger Luna Morado u mikrofon RTL-a. Druga članica slobodarske čete Feline Feen koja je također za širenje kapitalističke ideje došla u Zagreb posebno je za taj event izradila crno žuti barjak – za stražnu stranu birala je boje anarhofeminizma

Na početku je neobičan osjećaj sudjelovati u gay pride-u naročito kao heteroseksualac. No, ne može iz očiju svakog koji je na pride-u na prvom pogledu čitati seksualnu orijentaciju. Ima i ne-pedera koji iz solidarnosti prema gay i lezbijskim prijateljicama (sic!) idu na pride. Pride odn. ponos osjećaju takvi dobri ljudi ponajprije prema sami sebi. Ipak su pored tolerancije koja se u boljim krugovima podrazumijeva dokazali i akcionizam i hrabrost. Čovjek se u masi ljudi čije strane štiti policija ne osjeća baš ugroženim. Takva manifestacija baš i nema previše veze s hrabrošću. No, sudjelovati kao libertarijanac u takvom event-u to znači biti manjina unutar jedne manjine. Za libertarijanske gejeve to je vjerojatno čudan osjećaj. Zadatak libertarijanaca jest objašnjavati i LGBT-ovcima prednosti slobodarskog društva, te promovirati ideju slobode. Npr. da bi obedržavljenje odn. privatizacija braka donjelo istospolnim zajednicama izbor braka koji one žele.
Važno je nositi slobodarsku borbu u svake kuteve. Samo vidljiv libertarijanizam je relevantan libertarijanizam. Pritom se ideja slobode ne ograničava na muške, heteroseksualne i bijele osobe. Libertarijanizam se ne pojavljuje samo u svojoj crno-žutoj varijanti – nekad i zasija sasvim šareno – u svim bojama duge.

Izvor: Freitum.de

Preveo: Dominik Ešegović

Komentari

Objavi novi komentar

Sadržaj ovog polja je privatan i neće biti javno prikazan.
To prevent automated spam submissions leave this field empty.
CAPTCHA
Ovo pitanje je za potvrdu da ste vi validan korisnik i da onemogucimo automatizirane spam poruke.