Ron Manners o svom neobičnom putu do libertarijanizma, kreiranju efikasnijih libertarijanskih publikacija, i o načinu borbe protiv državne birokracije

“Kad sam imao oko šesnaest godina, poslije srednje škole, radio sam u inženjerskoj firmi moga oca i jednom prilikom sam raspakivao neke velike sanduke koji su došli iz Amerike sa nekom rudarskom opremom u njima. U to vrijeme nije bilo stiropola ili plastičnih omotača za pakovanje ovih stvari da bi se spriječilo njihovo kretanje. Ali u ovim sanducima su bili zgužvani magazini. Jasno se sjećam da su to bili magazini koji su se zvali "Freeman" magazin, mjesečnik koji izdaje "Fondacija za ekonomsku edukaciju" iz Njujorka. Kao šesnaestogodisnjak izgladio sam te časopise i odnijeo ih kući da ih čitam. Zaljubio sam se u priču o individualnoj odgovornosti, o za samoodrživosti, i zaista to je bila suština preduzetništva - poruka slobodnog tržišta.”

Drugi dio (od 3) intervjua sa Ron Manners-om, predsjednikom konsultacijske grupe za rudarstvo Mannwest iz Australije, internacionalnim serijskim preduzetnikom, i Australijskom rudarskom legendom. Ron je takođe strastveni libertarijanac aktivista koji je dao mnoge doprinose libertarijanskom pokretu u Australiji i šire. 1975 godine, Ron je pomogao u osnivanju i radu prve libertarijanske partije u Australiji. 1997 godine on je osnovao libertarijansku organizaciju pod imenom Mannkal Economic Education Foundation (http://www.mannkal.org), čiji je on takođe predsjednik. Konačno, Ron Manners je autor nekoliko knjiga, jedna od kojih je "Heroic Misadventures" (Herojske Promašene Avanture) i koja naglašava njegove životne preduzetničke poduhvate širom svijeta i Australijsku ekonomsku klimu u posljednjih četrdeset godina.

Transkript:

Jadranko Brkic, (Sloboda i Prosperitet TV):

Promijenimo temu na libertarijanizam, recite nam šta je bio Vaš aha monemat koji Vas je doveo u svijet libertarijanizma?

Ron Manners:

Ja se zapravo sjećam toga. Kad sam imao oko šesnaest godina, poslije srednje škole, radio sam u inženjerskoj firmi moga oca i jednom prilikom sam raspakivao neke velike sanduke koji su došli iz Amerike sa nekom rudarskom opremom u njima. U to vrijeme nije bilo stiropola ili plastičnih omotača za pakovanje ovih stvari da bi se spriječilo njihovo kretanje. Ali u ovim sanducima su bili zgužvani magazini. Jasno se sjećam da su to bili magazini koji su se zvali "Freeman" magazin, mjesečnik koji izdaje "Fondacija za ekonomsku edukaciju" iz Njujorka. Kao šesnaestogodisnjak izgladio sam te časopise i odnijeo ih kući da ih čitam. Zaljubio sam se u priču o individualnoj odgovornosti, o za samoodrživosti, i zaista to je bila suština preduzetništva - poruka slobodnog tržišta.

Dvije godine kasnije postao sam urednik magazine lokalne škole rudarstva, gdje sam koristio neke od tih materijala. Donekle sam ga izmijenio i Austalizirao i koristio u nekoj mjeri, što me je dovelo u nevolju! Zato što su grad u kojem sam živio bili izrazito jaki razni sindikati. Ljudi su mi agresivno govorili: "Odakle ti te ideje? One su sve pogrešne. One nikada neće funkcionirati. Vi ne možete to da uradite, izdati ćete svoju braću sindikalce ... ", i slično.

Zatim sam napisao pismo predsjedniku Fondacije za ekonomsku edukaciju, Leonard E. Read-u. U njemu sam rekao: "Poštovani gospodine Read, ja ne mislim da su vaše ideje veoma dobre, one me uvaljuju u neprilike. Gospodin Read je odgovorio nazad divnim pismom. Zvao me je gospodin Manners, ne znajući da sam bio 16, zapravo 18 u to vrijeme. On je rekao: "naše ideje su zapravo prilično dobre. One zaista potiču nazad od Aristotela i one se od tada usavršavaju. I mi još uvijek usavršavamo." On je takođe rekao: "Ali ono što treba da zapamtite ako želite da zauzmete stav o bilo kom pitanju, morate da se stavite u poziciju da o tome znate više nego bilo koji od kritičara. I sa tim u vezi, mi smo Vas stavili na našu poštansku listu i evo Vam nekoliko knjiga za početak, a ako ikada budete imali bilo kakvih pitanja kontaktirajte me, a ja ću Vam o tome dati što god više informacija budem mogao." To je započelo doživotno prijateljstvo sa Leonard-om Read-om, skroz do njegove smrti u 83. godini. Ja sam ga posjetio i proveo vrijeme sa njim. Svaki put sam mnogo naučio.

Nakon toga sam pisao članke u nadi da bi mogli biti objavljeni u Freeman magazinu, ali to se nikada nije desilo. I on je opet pisao jednog dana i rekao: "Dragi gospodine Manners, uživam čitajući Vaše stvari, ali naravno, ne možemo da ih objavimo. Tako da sam mislio da ću da Vas obavijestim da uvijek imate na umu da imamo samo dozvolu da sebe promijenimo. Mi nemamo dozvolu da promijenimo nikoga drugog, cijeli svijet oko nas, to je za njih same da učine. Sve što mi možemo da uradimo jeste da dovedemo ideju do praga nečije svijesti. A onda odstupimo. Ako prihvate tu ideju, to je onda njihovo, I njihovo je za čitav njihov život. Ali to je sve što možemo da uradimo." Razmišljao sam o tome i svaki put -. Sve do tog vremena nisam imamo mnogo objavljenih publikacija. Ali svaki put kad nešto napišem, ja to ponovo pročitam nakon što sam napisao prije slanja editor za časopis, pročitam to ponovo i sebi kažem da li sam sukladan sa pravilima Leonard Read-a. I ja se malo povučem. Ne smeta mi šta ljudi misle I kakve zaključke donose sve dok sam uvjeren da oni imaju sve informacije koje su potrebne da bi sami prosudili. A nakon što sam počeo slijediti njegov savjet, sve što ikada napišem biva objavljeno. To je napravilo veliku razliku. Samo se biti u stanju povući, ja ne brinem nimalo šta drugi ljudi misle, već samo to da tu ideju prinesem na prag njihove svijesti.

Jadranko Brkic:

Vaš libertarijanski aktivizam je zapravo tad i počeo sa tim Freeman magazinima i pisanjem u lokalnim novinama...

Ron Manners:

Bilo je to zanimljivo. To me je dovelo do velikog broja za mene veoma interesantnih ljudi u slobodnom tržištu, libertarijanski ekonomski svijet, i onda sam otkrio da su svi oni zaista povezani na neki način. Leonard Read je zapravo upoznao Ajn Rand sa Ludwig Von Mises-om, jer je i sam bio upoznat sa njom. On je rekao: kakav sjajan pisac je ona, ali joj je potrebno malo ekonomske perspective. Dakle, on ju je upoznao sa Mises-om, oni su upoznali jedni druge. Ko su bili drugi ljudi? Jedan od glavnih sudionika u ovoj stvari je John Hospers. On je bio prvi libertarijanski predsjednički kandidat u Američkim izborima. Bio je profesor filozofije, i on je zapravo napisao udžbenik koji sam studirao na WA univerzitetu. On je napisao udžbenik, a onda sam ga lično upoznao I rekao mi je da je bio dio male privatne Ayn Rand grupe sa Alan Greenspan-om. Oni su sebe u šali nazivali "Kolektiv". Naravno, Mises je prvobitno imao veliki uticaj na Hayek-ov život. Upoznao sam Hajek-a kroz ovu mrežu. Upoznao sam i Rotbard-a naravno. Upoznate sve te ljude lično i shvatite kakva je to nevjerovatna skupina ljudi. Ali, svi oni imaju slične ... Ali oni se nikada nisu mogli u potpunosti složiti jedni sa drugima, a što libertarijanski pokret toliko interesantnim. Svako ima svoj pristup, ali kada sve to stavite zajedno, poruka je dosljedna.

Jadranko Brkic:

Znate, time što ste sada upravo rekli o njima da se nisu potpuno slagali jedni sa drugima, time se nekako malo bolje osjećam, jer sa svim ljudima libertarijancima koje poznajem nikada ne možemo da se složimo o svemu, Uvijek imamo neke nesuglasice i teška osjećanja u nekim sitnicama u kojima se druga strana ne slaže. Tako da se sada zaista se osjećam mnogo bolje, čak i oni (libertarijanski velikani) su imali svoje nesuglasice.

Ron Manners:

To je interesantno, uvijek će biti nešto malo toga, jer mnogi libertarijanci tapkaju u jednom mjestu. Oni troše toliko mnogo energije argumentujući jedni protiv drugih.

Jadranko Brkic:

Da, i oni se sa svojim stajalištima ponašaju kao unikatni pojedinci, i žestoko se brane.

Ron Manners:

Neprijatelj je tamo za sve nas da vidimo, sačuvajmo svoju energiju za pobjeđivanje neprijatelja. Neprijatelj je mnogo bolje organizovan od nas.

Jadranko Brkic:

Socijalisti, naravno!

Jedna od libertarijanskih ideja koje ste pomenuli u knjizi, a koju smatram izuzetno važnom, jeste da citiram: "nema dragocjenijeg resursa od slobode." To me nekako podsjeća na moju domovinu, zapadni Balkan - region bivše Jugoslavije, gdje smo potpuno lišeni slobode, ali imamo mnoštvo prirodnih resursa. Ljudi se uvijek pitaju kako to da ne možemo biti prosperitetni; mi imamo sve ove prirodne resurse, kako to da ne možemo da uspijemo? Ali zatim takođe ovde u Hong Kongu, jedina stvar koju oni ovde imaju je obilje slobode. Oni uopšte nemaju nikakvih prirpdnih resursa. Pretpostavljam da je to ono što zaista vezuje na Vašu tvrdnju da nema dragocenijeg resursa od slobode. Pa ...

Ron Manners:

Apsolutno! Mi smo sada ovde u Hong Kongu, a kako se krećete Hong Kong-om možete osjetiti energiju u ljudima. Možete ga osjetiti, svi oni rade svoj posao. Oni se bave o svojim životima. Dakle, mnoge zemlje, i Australija postaje pomalo ovako, kada se okupljamo zajedno mi razgovaramo o tome šta mi radimo. Ponekad se polovina našeg vremena troši na razmatranje svih pravila i propisa koji nas sprečavaju samo da napravimo početak. Ovde u Hong Kongu nema takvih razgovora. Oni samo pričaju o tome kako da počnu, kako su postali uspješni, i kako će da budu još uspješniji. Tajna je osloboditi tu ljudsku energiju, a što može da se učini samo u slobodnom društvu.

Jadranko Brkic:

Jer ljudi kod kuće uvijek samo razmišljaju na način: "Oh, mi imamo sve, ali mi ne možemo uspjeti jer svi ovi političari ne rade svoj posao kako treba." Ali, niko ne dovodi u pitanje državu, svi misle da: "mi treba da pronađemo prave ljude koji će učinkovito raditi sve ono što država treba da radi," a što za naše ljude u suštini sve. Niko ne pita o slobodi, "samo me pusti da radim ono što želim da radim u mom životu."

Ron Manners:

Ja nikada nisam čekao odobrenja. nikada nisam čekao na državu. Pokrenete se i to uradite. Sve komplikacije rješavate kasnije. Ako ste se bavite birokratijom, sa kojom sam ja proveo toliko vremena u životu baveći se njima; ja ne provodim mnogo vremena na to, ali okolnosti u kojima sam se suočio sa birokratijom su brojni. Ali nisam proveo previše stvarnog vremena, jer trošiti vrijeme na njih ih samo još vise podstiče. Najbolja stvar da uradite je za vas da ih zaobiđete, da nađete način obilaska ovakvih stvari. A onda ako vas suočavaju sa kršenjem pravila i propisa ... Meni ne smeta kršenja pravila sve dok ne postoji žrtva. To je prava mjera tih stvari. Ali oni se uvijek povuku ako vas progone, bilo da je to porezna uprava ili regulatorni organi, oni će uvijek odustati, jer ne mogu da priušte da ih se javno pobijedi. Zato što će ih vaša javna pobjeda prikazati onakvima kakvi doista jesu. Vi morate da izgledate kao da ćete stvar odvesti pravo u javnost, i oni će odstupiti. Rizici za njih su daleko ozbiljniji nego što je rizik za vas. Dakle, oni se povuku.

Jadranko Brkic

To mi u ovom trenutku daje jako mnogo ideja. Stvarno bih volio da sam znao takve informacije prije, kada sam pokušavao da osnujem svoju firmu u svojoj zemlji.

Ron Manners:

Njihov slučaj je neosnovan. Šta to oni pokušavaju da urade? Oni vas sprečavaju od čega? Da zarađujete za život. Da zapošljavate ljude. Da kreirate bogatstvo koje se može dijeliti među mnogima. Oni vas optužuju za stvaranje prosperiteta. Kako se samo usuđuju! Vlade su dobre samo u stvaranju siromaštva. Ako ih podsjetite na to, to je njihova specijalnost. Vaša specijalnost je stvaranje prosperiteta. Ko će pobijediti na javnoj sceni, ako se zaista završi na naslovnoj strani novina?
 

Kraj drugog dijela intervjua (ukupno 3).