Kada su iluzije porušene

Autor Chris Rossini

Izvor: Ron Paul Liberty Report

Kad god vidite veliku vladu, ili još gore, veliki vladu koja se ponaša kao imperija, vi znate da su ljudi zabrljali - Veoma mnogo! Da se otišlo pogrešnim putom.

Političari velike vlade (i svi oni koji vjeruju u njih) moraju da udišu i izdišu konstantan tok laži. To je jedini način na koji velike vlade mogu da se održavaju. To je razlog zašto ste čuli Ron Paul-a kako često ponavlja frazu “Istina je izdaja u imperiji laži.”

Tako danas, pošto je američka Federalna vlada postala najveća vlada koja je ikada postojala u istoriji čovječanstva, proizilazi savršeno da je pronalaženje zrna istine izgovorenog igdje gotovo nemoguće.

Baš kao što bi kriptonit iz Supermena iscrpio njegove moći, istina iscrpljuje moć iz velike vlade. Stoga, istina mora nemilosrdno da se potiskuje i izbjegava.

Danas, hiljade godina pisane istorije pokazuje nam da pogrešan put uvijek završava propašću, a zvučna ekonomska teorija objašnjava zašto pogrešan put uvijek završava propašću.

Rijetko (ako ikada) se desi da velika vlada obrne svoj smjer. Političari ne smanjuju svoje moći. Umjesto toga, oni stalno izmišljaju nove ovlasti. Stalno izmišljaju nova prava iz njihove mašte.

Političari nikada ne smanjuju svoje budžete i dugove, već ih nagomilavaju. Oni nikada ne prestaju da traže neprijatelje, već su uvijek u potrazi za novim babarogama koje treba pokoriti. Postoji razlog zašto su od davnina ljudi upozoravali na požudu za vlašću. To je najgora zavisnost od svih.

Kako se planine vlasti, dugova, zakona, propisa, i neprijatelja nagomilavaju, laži da ih se održi moraju biti sve veće i veće. Laži čak niti ne moraju imati smisla. One samo treba da se kažu, i ponavljaju uzastopno.

Srećom, radi održavanja ljudskog života, priroda ima ugrađen proces rehabilitacije od svih ovisnosti. To se zove ekonomski zakon, a on ne može biti slomljen. Svaka velika vlada i imperija koa je ikada postojala je demontirana ekonomskim zakonom.

Ono što ljudi neće učiniti za sebe, ekonomski zakon radi za njih.

Za one koji proživljavaju kroz ekonomski raspad, on se uvijek smatra 'iznenađenjem' i oslovljava se 'krizom'.

Ali to nije iznenađenje za sviju. Na kraju krajeva, nije li Ron Paul decenijama upozoravao da američka vlada ide ka ekonomskoj katastrofi?

Tako da to nije stvarno 'iznenađenje', i nije stvarno ni 'kriza'.

Kada pijete previše, da li je mamurluk kriza? Ne, to je biološki zakon na djelu koji vas vraća u realnost i zdravlje. Mamurluk je liječenje.

Kada zagađujete svoje tijelo izvan njegovih granica, je li groznica koja potom slijedi kriza? Ne, groznica ubija bakterije i viruse. Groznica je liječenje.

Dakle, ono što je poznato kao 'ekonomska kriza' je zapravo ekonomski lijek.

Da, to je bolno, isto kao što je mamurluk bolan. Ali problem nije sam mamurluk. Problem su prethodne nepromišljene radnje koje su mu prethodile.

U ekonomiji, problem je iracionalno uvjerenje da vlada može detaljno da kontroliše sve i svakoga (ne samo u Americi, nego i u svijetu), da nagomilava dugove koji ne mogu biti plaćeni, daje obećanja socijalne zaštite koja ne mogu biti plaćeni, i pruža monetarna izbavljenja za sve.

U imperiji laži, to je ono što ljudi vjeruju. I to je problem.

Istorija nas je naučila da kada ekonomski zakon čini svoju stvar velikoj vladi, ljudi konačno imaju priliku da vide istinu. Iluzije su porušene, a slobodni pojedinac ima mnogo veće šanse da spozna sam sebe.

To ne znači da svako otkriva slobodu i da cijelo čovječanstvo živi srećno do kraja svijeta. Nipošto. To samo znači da je ideje slobode mnogo lakše spoznati, i da su mnogo atraktivnije onda kada je velika vlada izgubila kredibilitet.

Sloboda i slobodna volja su uvijek bili prirodna i urođena stanja svakog ljudskog bića. Vlada (dok pokušava dajući sve od sebe) to ne može da promijeni, ali to može da prekrije sa lažima. Međutim, uvijek sakriveno ispod tih laži, ostaje vanvremenska istina da smo svi suvereni pojedinci.

Kada velika vlada izgubi kredibilitet, pojedinci imaju mnogo veće šanse i podsticaj da se zapitaju:

"Šta je to o MENI što me je stavilo u ovu situaciju?"

"Šta mogu da uradim da promijenim svoju situaciju?"

"Šta sam mislio i u šta sam vjerovao, da se ispostavilo da je lažno?"

Samoanaliza može biti bolna. Skloni smo da izbjegavamo priznati da smo bili u krivu. Mnogo je lakše okriviti druge. Zato je politika tolika privlačnost za ljude. To je instrument za krivljenje drugih umjesto sebe samih.

Ali kada velika vlada mora da se smanji, krivljenje drugih neće biti od koristi. Političar je tada bez para i raskrinkan. On se tada više ne može ponašati kao vaš siledžija.

Naravno, nema potrebe čekati išta od toga. Ideje slobode mogu se odmah prihvatiti. Pitanje: Šta je to o meni? se može odmah postaviti.

Čitanje Misesa, Rothbarda, Paula i Rockwella se može desiti odmah sada.

Učiti svoju djecu da niko (uključujući i državu) nema pravo da koristi nasilnu i agresivnu silu protiv nekog drugog, se može činiti odmah.

Sila je za samo odbranu. Za suzbijanje agresora.

Ispravna uloga vlade je da kazni agresore, a ne da ona sama bude agresor.

Granice individualne slobode su tako jednostavne da dijete može da ih razumije --- Vaša sloboda se proteže do osobe i imovine drugih pojedinaca. Njihov život i njihova imovina su njihova vlastita kraljevstva, kao što su vaš život i vaše vlasništvo vaše lično kraljevstvo.

Interakcija sa drugim osobama se vrši na dobrovoljnoj i sporazumnoj osnovi ..... ugovorom, a ne na osnovu državnog odobrenja.

Možda ćete u sebi pomisliti, 'Ljudi nikada neće živjeti ovako.'

To može, ali i ne mora, biti istina.

Ko zna?

Ali ti nisi 'ljudi' ... Ti si ti, i ti možeš da živiš ovako.

Možemo svi pojedinačno posegnuti ... i penjati se ... i težiti. Možemo držati ideje slobode u prvom planu, i svakodnevno smanjivati naše sopstvene greške i iluzije.

Imperija laži nudi samo iluzije i zablude.

Sve iluzije završavaju porušeno .... i sve velike vlade završavaju kao potopljeni brodovi.

Individualna sloboda je ultimativni pojas za spasavanje.

Izvor: Ron Paul Liberty Report

Prevedeno i publicirano uz pismenu dozvolu autora.

Preveo Jadranko Brkić