Oh kako sam nekada mrzio ovo vrijeme godine, zapravo ovaj njen posljednji dan. Nekada i do te mjere da bi moje ozbiljno i u misli udubljeno ponašanje razljutilo moje prijatelje, koji su u vrijeme proslave zahtijevali talase veselja, šala, i otkačenosti.
Kako da se opusti i da se raduje čovjek kojeg u to praznično vrijeme obavezno zanese sjećanje na rat, izgubljeni običaj života i neostvarene snove? Kada zna da sve što gradi jednog dana može da se sruši kao kula od karata.