Sve ima svoju cijenu (i to je dobra stvar)

Cijene su garancija da ce vaše potrebe biti podmirene - čak i u vremenima oskudice. Ali, ko određuje cijene? Proizvođači i prodavnice u tome igraju ulogu, naravno. No, kako objašnjava profesor Don Boudreaux, najveći faktor u određivanju cijene ste vi, potrošači. Cijene odražavaju vrijednost koju potrošači misle da proizvodi vrijede. Bilo da se radi o cijeni boce kečapa ili Hermes torbice, cijena je krajnji rezultat "lančane saradnje na globalnoj razini."

Ekonomista Friedrich Hayek je prvi otkrio i objasnio važnost cijena. Više o njemu i njegovom radu možete naći na stranici www.essentialhayek.org.

Izvor: Learn Liberty YouTube kanal.

Transkript:

Svakodnevno kao potrošač vi ste u interakciji sa i obavljate mala čuda, a ipak ih vjerovatno ne prepoznajete kao takve. Ako o njima mislite uopšte, možda ih smatrate smetnjama ili preprekama. Ali dok su one uglavnom necijenjene, te male stvari zapravo čine naš moderni život mogućim. O čemu ja pričam? O cijenama. Cijene koje svakodnevno plaćamo za robe i usluge. Možda mislite da su cijene samo neželjeni troškovi pribavljanja nečeg što želite, ali one su mnogo više od toga.

Kada saznate kolike ogromne količine informacija su sadržane u svakoj cijeni, svaka postaje čudo, čudo koje pomaže koordinirati milijarde izbora mnoštvima ljudi u produktivne i dinamične ekonomije. Da objasnim. Razmislite o, recimo kečapu. Primarni sastojak u tom ukusnom crvenom sosu je naravno paradajz. Sada pretpostavimo da postoji strašna suša u Kaliforniji, i da je ovogodišnja žetva paradajza znatno opala. Potražnja je još uvijek postojeća, ljudi i dalje žele kečap onoliko koliko su ga i ranije trebali za jelo sa hamburgerima i pomfritom, ali je snabdijevanje opalo tako da poljoprivrednici počnu da naplaćuju veće cijene za svoj paradajz. To znači da proizvodžači kečapa moraju plaćati više za paradajz, tako da i oni naplaćuju prodavnicama više i za svoj proizvod, i tako zauzvrat, prodavnice naplaćuju veće cijene za kečap potrošačima.

Ono što je ovde važno je to kako kupci reaguju. Neki od njih ne mare mnogo za veće cijene i oni će nastaviti da kupuju iste količine boca kečapa kao i ranije, ali većina potrošača će mariti. Oni će preći na majonezu ili senf ili jednostavno ostati bez začina u potpunosti. I to je zapravo dobar rezultat s obzirom na sušu. Jednostavno nema onoliko paradajza u cirkulaciji kao prije. Ljudi kao grupa trebaju da jedu manje paradajza. Ovaj porast u cijeni kečapa dovodi neke ljude; one kojima je najmanje stalo do određenih jela, da koriste manje toga, a to znači da se ukupna potrošnja paradajza smanjuje.

Iz ptičije perspektive, to može izgledati kao da je ovaj lanac događaja svjesno koordiniran od strane farmera, proizvođača, prodavnica i potrošača; svi rade zajedno prema nekom planu ili nekom direktivom da se prilagode činjenici da je suša uništila puno paradajza. Ali naravno, znamo da to nije tako. Ne postoji biro za začine koji naređuje ljudima da zaustave distribuciju kečapa. Informacije o potrebi da se smanji potrošnja paradajza je organski komunicirana putem cijena. Ili kao što je briljantni ekonomista Friedrich Hayek rekao, cijena kečapa je “Neka vrsta mašinerije za registriranje promjena.”

Pomnožite ovaj lanac događaja sa bilionima, to je svjetska ekonomija. Postoje milijarde kupaca i dobavljača koji se usklađuju u stvarnom vremenu, svakog sata svakog dana na nestašice i viškove, i oni razrađeno koordiniraju svoje ponašanje jedni prema drugima i prilagođavaju se na stvarne promjene, i oni čak ni ne shvataju da su dio ovog velikog globalnog lanca saradnje. Sve ove koordinacije i usklađivanja su moguća zahvaljujući cijenama. Svi ti različiti djelići informacija reprezentirani u tom malom broju. Razmislite o tome slijedeći put kad odete u prodavnicu.

Mi razumijemo moć cijena zahvaljujući ekonomistima poput Friedricha Hayeka. Da biste saznali više o Hayekovim važnim idejama i kako one pomažu da se objasni naš svijet, kliknite ovde.

Preveo Jadranko Brkić.