Razgovor sa Davidom Friedmanom, 4. dio: Privatno i javno vlasništvo zemljišta

Razgovor sa doktorom Davidom Friedmanom o nekim od rješenja njegove verzije anarho-kapitalizma, o potencijalnim problemima anarho-kapitalizma, kao i mogućim načinima ostvarenja slobodnog društva.  Četvrti dio: Privatno i javno vlasništvo zemljišta.

Intervjuisao Jadranko Brkic.  Hong Kong, 21. maj, 2014.

(video na dnu transkripta)

Transkript:

Freedom and Prosperity TV:

Privatna svojina je jedno od centralnih načela anarho-kapitalizma. Ovde u Hong Kongu, kao što smo ranije razgovarali, država posjeduje svu zemlju. Da li bi anarho-kapitalističko društvo možda moglo funkcionisati bez privatnog vlasništva zemlje? Da li bi upravljanje zemljištem moglo biti povjereno privatnim agencijama?

David Friedman:

To je malo komplikovano. Privatne agencije su obično privatne, tako da bi zahtijevalo privatno vlasništvo. Zasigurno bi se mogao zamisliti sistem gdje većina zemlje pripada firmama, i koju one daju u zakup radije nego da je prodaju. U postojećim kapitalističkim društvima, nakon svega, neki ljudi žive u kućama na zemlji koju posjeduju, a neki ljudi žive u stanovima na zemljištu koje oni zakupljuju. Neki ljudi žive u kućama na zemljištu koje oni zakupljuju. Dakle, postoji mnogo mogućih aranžmana svojine u tržišnom sistemu. Ali, ako ne postoji vlada, tada ne može postojati država da poseduje zemlju.

Freedom and Prosperity TV:

...da se organizira tako da društvo zapravo poseduje zemlju, ali da se koristi od strane najefikasnijih korisnika na tržištu.

David Friedman:

Ali šta taj izraz da je društvo poseduje zapravo znači? Zvuči mi kao da ciljate ka mišljenju koje neki ljudi nazivaju geolibertarijanizam, a koje dolazi iz rada Henry George-a, ekonomiste devetnaestog vijeka. Koji je u generalnom smislu bio libertarijanac, ali njegov argument je bio da zemlja, jer nije proizvedena od strane ljudskog truda, je pogodna stvar za oporezivanje. I zato je on želio društvo u kojem jedina stvar koja je oporezivana bila lokacijska vrijednost zemljišta, tj. koliko bi zemljište bilo vrijedno bez njenog razvoja. Čini mi se mi se da Vi pravite argument u tom pravcu, i postoje neki libertarijanci koji prave te argumente. Ali teško je vidjeti kako možete da ih sprovede ukoliko nemate vladu. Čini se mnogo jednostavnijim da imamo sistem u kome zemljište pripada pojedincima. Oni mogu da je prodaju, oni mogu je iznajmljuju, oni mogu da je izdaju u zakup, i tako dalje.

Freedom and Prosperity TV:

Mislio sam osvrćući se na Hong Kong, u smislu jer je zemlja toliko oskudna, a pošto je država njen vlasnik, pretpostavljam da kada bismo imali privatnu imovinu bila bi...

David Friedman:

Bila bi manje oskudna, jer bi imali više vlasnika, i postojao bi podsticaj da se obezbijedi na raspolaganje više zemlje - a što se desilo u Hong Kongu, naravno. Primijetni dijelovi Hong Konga su zemljišta na vodi koja su su popunjena nasipima. I pored toga, ako dodate da se ljudi takmiče za zemlju, vi biste imali tendenciju ka efikasnijoj upotrebi zemljišta, i tako dalje. Ja ne znam mnogo o Hong Kongu, ali Vi ste mi ranije rekli da u praksi gotovo svu gradnju vrši mali broj firmi koje rade u dosluhu zajedno i imaju efikasan kartel nad tom industrijom. I ako je to tačno, onda je malo vjerovatno da oni zemljište koriste na najefikasniji način.

Konkretno, u situaciji u kojoj vlada ima kontrolu nad zemljištem, u interesu je vlasnika zemljišta da se ostala zemlja drži van tržišta. Tako da jedna stvar koju imate, na primjer u Engleskoj, su zeleni pojasevi, gdje imate neki grad u kojem je zemljište veoma dragocjeno, i tamo postoji omotač zemljišta oko grada gdje nije dozvoljeno graditi stmbena naselja. I ja pretpostavljam, mada to nikad nisam istraživao, da su ta ograničenja podržavana od strane vlasnika zemljišta unutar grada, jer bi vrijednost njihove zemlje opala ako bi se i tamo moglo graditi. I ja sumnjam da isto važi i gdje ja živim u zaljevskoj zoni u Kaliforniji, na području gdje su San Francisko i San Hoze i drugi gradovi. Rečeno mi je da je tamo između 80 i 90 odsto zemljišta nedostupno za gradnju. Nešto od toga su državni parkovi, nešto od toga su zonska ograničenja raznih vrsta, i tako dalje. I moja pretpostavka je da su ta pravila djelomično održavana od strane postojećih vlasnika zemljišta na kojima je moguće graditi, a koja su prilično skupa. Nisu skupa kao zemljišta u Hong Kongu, ali skuplja su od većine mjesta, djelomično zbog toga što je snabdijevanje zemljom prigušeno.

Link za Google mapu sa zelenim pojasevima u Engleskoj: http://www.telegraph.co.uk/earth/greenpolitics/planning/9708387/Interact...