Milton Friedman o kontroli cijena i trgovini trampom

Video isječak iz diskusije o novcu iz 1992 godine 1992, u kojem sudjeluju Dr. Milton Friedman, Dr. Daniel Gressel i Dr. Robert Hall. Izvor: Free To Choose Network YouTube kanal.

Transkript:

Milton Friedman:

U slučaju Njemačke, ne poslije Prvog svjetskog rata, već poslije Drugog svjetskog rata, što je bio malo drugačiji slučaj, i pokazuje drugačije činjenice od drugih. Pošto su Njemačku tada okupirali Amerikanci, Britanci i Francuzi, oni su bili u stanju da sprovedu kontrolu cijena mnogo efikasnije nego što je to mogla da sprovede domaća vlada. I imali su kontrolu cijena. Opsežnu kontrolu cijena. Kao rezultat, niste imali inflaciju. Jednostavno ste imali novac koji se ne koristi. Imali ste trampu. Smiješno je, ali koristili su cigarete kao novac, koristili su alkohol kao novac. Konjak. Uvijek sam govorio da je to najlikvidniji novac koji ste ikada imali.

 

Da li sam vam ikada ispričao svoju priču o svom iskustvu sa cigaretama u Njemačkoj u to vrijeme? Godine 1950. bio sam u Parizu kao savjetnik Maršal plan agencije. Moja žena i ja i naše dvoje male djece smo se u malim kolima vozili od Pariza do Frankfurta gdje sam išao na sastanak, i usput je počelo da nam ponestaje benzina. A nije bilo benzinskih pumpi na autoputu. Tako da sam sišao sa autoputa i dovezao se na malu stanicu gdje sam napunio moj automobil benzinom i htjeo sam da platim gospođi koja nas je uslužila. Kako se desilo, imao sam francuske franke, američke dolare, britanske funte, ali njemačke marke nisam imao. Zato što je trebalo da dobijem njemačke marke od američke agencije u Frankfurtu kada stignem tamo. I ta žena nije htjela da uzme ništa od toga jer je rekla da to nije legalno.

 

I ona mi je rekla: „Haben sie keine ware?“ Imate li kakvu robu? Rekao sam: Kakvu vrstu robe? A ona je rekla: kafa? I rekao sam ne, nemam kafu. Cigarete? Tako da smo se konačno dogovorili. Dao sam joj karton cigareta, koje sam kupio u Parizu za dolar, i dobio količinu benzina, koju bih, kada stignem u Frankfurt, mogao da dobijem iz američke prodavnice za dolar. Tako da sam joj dao cigarete u vrijednosti od jednog dolara i dobio nazad benzin u vrijednosti od jednog dolara. Taj benzin je po zvaničnoj vrijednosti marke vrijedio četiri dolara, a ona je cigarete smatrala vrijednim četiri dolara. Tako je ona za četiri dolara benzina dobila cigarete u vrijednosti od četiri dolara. Bilo je dobro i za nju i za mene. Pitanje koje bih uvijek postavljao svojim studentima je: a gdje su ona tri dolara otišla?

 

Preveo Jadranko Brkić