Socijalizam: prisila ili fantazija?

Autor: Lawrence W. Reed

Petak, 10. juni, 2016.

Originalni izvor na engleskom jeziku: Foundation for Economic Education

(prevedeno i publicirano uz pismenu dozvolu autora)

Da li ste ikada pokušali da zalijepite žele na zid? To je lakše učiniti nego natjerati socijalistu da zauzme čvrst stav o tome šta je to socijalizam, činjenica je koja socijalizam čini metom u beskrajnom pokretu.

Marks je pozivao na ukidanje privatnog vlasništva i državnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. On je to nazvao "naučnim socijalizmom".

Ali to nije ono na što mi mislimo!” proklamišu današnji socijalistički sanjari.

Lenjin je osnovao Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Stavio je Sovjetsku državu u nadležnost za svaki aspekt života za "dobrobit naroda." Staljin, njegov nasljednik i masovni ubica, izjavio je da će sovjetski socijalizam usavršiti "radnički raj" obećan od strane socijalističkih intelektualaca

Ali to nije ono na što mi mislimo!” proklamišu današnji socijalistički sanjari.

Hitler i njegovi miljenici koji su "planirali" njemačku privredu su sebe nazivali socijalistima, i čak su imenovali njihovu političku organizaciju Nacionalsocijalistička Njemačka radnička stranka.

Ali to nije ono na što mi mislimo!” proklamišu današnji socijalistički sanjari.

Petnaest različitih republika unutar sovjetske imperije su se sve proglasile posvećenim socijalizmu (dok svi njihovi socijalistički režimi nisu propali 1989-91).

Ali to nije ono na što mi mislimo!” proklamišu današnji socijalistički sanjari.

Više propalih primjera Socijalizma

Desetine režima u Africi i Aziji od 1950-ih naovamo su se zauzeli za socijalističku utopiju, ponosno prihvatajući socijalizam po njegovom imenu. Svaki od tih primjera izaziva istu proklamaciju kod današnjih socijalističkih sanjara: "Ali to nije ono na što mi mislimo!"

Socijalisti širom svijeta su se radovali usponu na vlast socijalističkog Huga Chaveza u Venecueli. "To je ono na što mi mislimo!" se činilo kao njihova mantra kako je on oduzeo, nacionalizovao, i redistribuirao. Jedva 15 godina kasnije, danas kada je ta zemlja u potpunoj bespomoći, morate da pritisnete današnje socijalističke sanjare da vam bilo šta kažu. Ali kada ih konačno privolite da razgovaraju, još jednom čujemo poznati refren: "Ali to nije ono na što mi mislimo!"

Današnje socijalistički sanjari, Bernie Sanders kao jedan od više istaknutih među njima, su veoma entuzijastični o Skandinaviji. "To je ono na što mi mislimo" - proglašavaju oni. Onda bolje upućeni posmatrači tog dijela svijeta ukazuju na to da skandinavske zemlje nemaju zakone o minimalnim platama; imaju niže poreze na biznis i više izbora u edukaciji nego što to ima SAD; globalizovane su ekonomije na bazi trgovine; sa malo ili nimalo nacionalizovanih industrija.

Premijer Danske nedavno je izjavio, "Ja znam da neki ljudi u SAD povezuju skandinavski model sa nekom vrstom socijalizma. Zbog toga, želio bih da razjasnimo jednu stvar. Danska je daleko od socijalističke planske privrede. Danska je tržišna ekonomija." Dakle, današnji socijalistički sanjari kažu, "Pa, to nije ono na što mislimo." Oni zastupaju povećanja minimalne cijene rada, veće poreze na biznis, malo ili nimalo izbora u edukaciji, i opsežne intervencije u privredi.

Bolji život za čovječanstvo

Mihail Gorbačov, posljednji lider SSSRa, ponudio je jedan od najširih pogleda po pitanju ko je socijalista. "Isus je bio prvi socijalista", izjavio je Gorbačov, jer je bio "prvi u potrazi za boljim životom za čovječanstvo."

Jasno je da nas Gorbačova smiješna tvrdnja ne vodi nigdje: Ja sam krajnji antisocijalista, i ja, takođe, tražim bolji život za čovječanstvo (a što je jedan od mnogih razloga zašto nisam socijalista).

Nadalje, kao što sam objasnio u članku Rendering Unto Caesar: Was Jesus a Socialist?” (FEE.org, 3. mart, 2015), Isus se nikada nije zalagao za preraspodjelu bogatstva silom ili političkim procesom. Brižnost i dijeljenje koje je on predložio je sve bilo na dobrovoljnoj osnovi - to jest, od srca, a ne iz nečijeg tuđeg džepa pod uperenim oružjem. On je ukorio ljude za zavisti i krađe i pohvalio čovjeka koji je uložio svoj novac da zaradi najveći profit. Ako je Isus bio socijalista, onda sam ja Toquemada (veliki inkvizitor).

Socijalisti su toliko intelektualno ljigavi da bi mogli da se provuku kroz bure slanih pereca bez izazivanja osipanja soli. To je socijalizam sve dok ne prestane funkcionisati; nakon toga to nikada nije bio socijalizam na prvom mjestu. To je socijalizam dok pogrešni ljudi ne dođu na vlast; kad se to desi onda je to sve drugo samo ne socijalizam. U socijalizmu, da li ubijete kravu ili je samo muzete 24 sata na dan - sedam dana u tjednu? Jednu stvar zasigurno znam: Kada ponestane mlijeka, socijalisti će kriviti kravu. Možda je razlog zašto socijalisti ne vole ličnu odgovornost to što oni ne žele da budu lično odgovorni.

Oxford rječnik (čiji je slogan "Jezik je bitan") definiše socijalizam kao "političku i ekonomsku teoriju društvene organizacije koja se zalaže da sredstva za proizvodnju, distribuciju i razmjenu budu u vlasništvu ili regulisana od strane zajednice u cjelini."u njemu se nude slijedeći termini kao sinonimi: ljevičarstvo, socijala, progresivizam, socijalna demokratija, komunizam i marksizam.

Možda smo sada pristigli negdje. Zvuči precizno, zar ne? Jedva. Šta se podrazumeva pod "sredstva za proizvodnju, distribuciju, i razmjenu treba da budu u vlasništvu ili regulisana od strane zajednice u cjelini"? Da li bi trgovačka radnja morala staviti na nekakvo javno glasanje odluke o tome kojim proizvodima da ispuni police ili koga da zaposli u noćnoj smjeni?

A šta sa ovim "regulisano od strane zajednice u cjelini"? Da li ste ikada čuli za regulatorno tijelo sastavljeno od svih ljudi u gradu ili svih 325 miliona ljudi u Americi? Zar ta tijela ne završavaju kao neki mali broj ljudi sa političkom moći?

Čak i sa rječnikom pri ruci da potražim riječ socijalizam, ja se ipak počešem po glavi pitajući se, "Šta je to dođavola, uopšte?" - Možda je to imaginarno - nešto što se neko nada da je čak i ako se ne ispostavi da nije jednom kada je pokušano. Ili je možda kao pornografija, za koju je Vrhovni sudac Potter Stewart slavno rekao da on ne može definisati, ali "ja znam šta je to kad je vidim."

Isključujuća solidarnost

U svome članku iz jula 2015., The Whitest Privilege,” pisac za National Review, Kevin D. Williamson, je došao najbliže objašnjenju socijalizma-u-teoriji što sam vidjeo u dugo vremena:

Socijalizam i etatizam-blagostanja, kao nacionalizam i rasizam, su bazirani na osnovu apelacije na solidarnost - solidarnost koja se sprovodi pod nišanom, ako je potrebno. Ta apelacija je više od pristojne i srčane brige za potlačene ili za šire javno dobro. To je, radije, isključiva solidarnost, sujeverno shvatanje koje razumije "političko tijelo" ne kao puku figuru govora, već kao suštinski opis države i naroda kao unitarnog organizma, čije je zdravlje od toliko ogromnog značaja da individualna prava - svojina, sloboda kretanja, sloboda govora, sloboda udruživanja - se moraju ograničiti ili eliminisati kada su smatrani štetnima.

Socijalističke zemlje koje izgledaju kao da funkcionišu - poput Švedske, Norveške i Danske - uspijevaju ne zbog socijalizma koji imaju već zbog kapitalizma koji još nisu uništili. Idite u potpuni socijalizam i dobićete Venecuelu. Ili još gore, Sjevernu Koreju.

Socjalizam je prisila

Sve se svodi na ubjeđivanje nasuprot prisile. Sve ostalo je trivijalno. Evo na šta mislim:

U kapitalizmu, dvije djevojčice se pojave na vašim vratima i pitaju: "Da li želite da kupite naše kolačiće?" Vi možete da kažete da ili ne.

U socijalizmu, dvije djevojčice se pojave na vašim na vratima sa oružanim specijalcima iza njih. Oni kažu: "Vi ćete jesti ove proklete kolačiće i vi ćete takođe i platiti za njih."

Neki socijalisti kažu da oni jednostavno zagovaraju "dijeljenje", a pošto pobornici socijalizma imaju dobre namjere, ono mora biti dobrovoljno i korisno, takođe. Osim što to nikad nije tako. Ako je dobrovoljno, to onda ne bi bio socijalizam, i ako bi bilo korisno, ne bi trebalo koristiti silu za njeno stvaranje i održavanje.

Današnji socijalistički sanjari misle i djeluju kao da su upravo stigli iz alternativnog univerzuma. Nacionalni dug od 19 bilijona znači da Federalna vlada nije potrošila dovoljno da riješi naše probleme. Krađa novca koji pripada drugima kroz oporezivanje je savršeno u redu ako ga trošite na dobre stvari. Ljudi postaju mnogo pošteniji, fer, kompetentniji, i saosećajniji nakon što budu izabrani na političku funkciju. Ako prisiljavate poslodavce da plate nekome više nego što vrijedi njihov rad, oni će ih ipak zaposli i samo pojesti razliku. Zakonski propisi uvijek čine dobro, jer njihovi zastupnici žele dobro. Civilizacije rastu i postanu velike jer kažnjavaju uspjeh i subvencionišu neuspjeh, onda kolabiraju kada prihvate slobodu i slobodno preduzetništvo. Svaki čovjek ima pravo na sve što god želi da drugi ljudi plate, kao što je besplatan koledž i kontracepcija.

Možda sve te besmislice izviru iz jedne fundamentalne, definicijske greške: ako socijalizam nije upotreba sile za oblikovanje društva da bude onako kako želite, onda socijalizam nije ništa više nego nebulozna fantazija. To je ogromna tabla na nebu na kojoj možete napisati bilo šta vam srce želi, a onda to jednostavno izbrišete kada se pojave postiđujuće okolnosti.

U svakom slučaju, ne želim biti ni najmanji dio toga, ali to uvijek izgleda želi biti dio mene.

 

Lawrence W. Reed

Lawrence W. (“Larry”) Reed je postao predsjednik Fondacije za ekonomsku edukaciju (FEE) 2008. nakon služenja kao Predsjedavajući u Odboru povjerenika 1990tih kao i pisao i nastupao za FEE počevši od kasnih 1970tih. Slijedite ga na Twitteru i Lajkujte na Facebooku.

 

 

Originalni izvor na engleskom: Foundation for Economic Education

(prevedeno i publicirano uz pismenu dozvolu autora)

 

Preveo: Jadranko Brkić

Komentari

Objavi novi komentar

Sadržaj ovog polja je privatan i neće biti javno prikazan.
To prevent automated spam submissions leave this field empty.
CAPTCHA
Ovo pitanje je za potvrdu da ste vi validan korisnik i da onemogucimo automatizirane spam poruke.