Libertarijanci ne bi trebali sanjati o zajedničkom tržištu koje zamišlja Hillary Clinton

  Autor: Tho Bishop
  12 Oktobar, 2016

Zbog Trumpovog kontraverznog videa koji je procurio u javnost i predsjedničke debate u nedelju, u medijima su u velikoj mjeri ignorirane ogromne količine e-mailova John Podesta-e, predsjednika kampanje Hillary Clinton, a koje je objavio Wikileaks. Jedno saznanje koje je dobilo nešto pažnje su neke od primjedbi koje je sekretarka Clinton izjavila u govoru pred Wall Street bankarima, u kojem ona iskazuje vrlo drugačiju poziciju po pitanju trgovinskih sporazuma nego što je izjavljivala tokom svoje kampanje. Jedan e-mail navodi njen govor gdje ona kaže:

Moj san je hemisferski zajedničko tržište, sa otvorenom trgovinom i otvorenim granicama, negdje u budućnosti sa energijom koja je zelena i održiva koliko god to budemo mogli postići, koje pokreće rast i mogućnosti za svaku osobu u hemisferi.

Zanimljivo je da je ova izjava pohvaljena od strane nekih libertarijanskih mislilaca. Na primjer, Nick Gillespie iz Reason magazina, dok kritikuje dvoličnost Clintonove, ovaj komentar opisuje kao "dobru vijest" iz slobodarske perspektive. David Boaz, potpredsjednik Cato instituta, pohvalio je tu izjavu tvitujući “Hillary izgleda sve bolje i bolje.” On je, naravno, nadopunio svoju misao sa tvitom u kojem kaže da ona "nije baš vjerodostojna", ali je njegova poenta u tome da je komentar Clintonove nešto što bi libertarijance trebalo da obraduje.

Pohvale Gillespie-ja i Boaz-a ukazuju na osnovno nerazumijevanje onoga za što se Hillary Clinton zapravo zalaže. Na kraju krajeva, "zajedničko tržište" nije isto što i slobodno tržište - i otvorena trgovina nije obavezno isto kao i "slobodna trgovina." Koncept za koji se Hillary Clinton zalaže nije libertarijanski međunarodni poredak - već uređenje za dvije Amerike poput Evropske unije.

Nažalost imamo dugu istoriju libertarijanaca koji hvale EU, uglavnom bazirano na osnovu "otvorene trgovine." Dok je ideja "otvorene trgovine" za svaku pohvalu u teoriji, ta fraza nije sinonim za "slobodnu trgovinu" u stvarnosti - baš kao što fraza "fer trgovina" nije isto kao "slobodna trgovina", iako slobodna trgovina jeste fer. Umjesto toga, otvorena trgovina je zapravo upravljana trgovina, gdje vlade zajedno sklapaju dogovore o zajedničkim pravilima u pogledu subvencionisanja, regulacije, poreza i drugih oblika državne intervencije.

To je razlog zašto je Murray Rotbard bio glasoviti kritičar sjeverno-američkog sporazuma o slobodnoj trgovini (North American Free Trade Agreement), uz napomenu da "prava slobodna trgovina uopšte ne zahtijeva nikakav sporazum." On je takođe uporedio sporazum NAFTA sa birokratskom Evropskom unijom:

Tako je obmamljiva melodija Nafta-e ista zavodljiva melodija kojima su socijalistički eurokrati pokušali uvjeriti Evropljane da se predaju super-etatizmu Evropske zajednice: zar ne bi bilo divno da i Sjeverna Amerika bude jedna velika i moćna "jedinica slobodne trgovine" kao što je to Evropa? Stvarnost je mnogo drugačija: socijalistička intervencija i planiranje od strane super-nacionalne Nafta komisije ili briselskih birokrata odgovornih nikome.

Francuski akademici Ferghane Azihari i Louis Rouanet su napravili sličan argument prošle godine po pitanju sporazuma Trans-Pacific Partnership, naglašavajući kako trgovinski sporazumi služe da dodatno pojačaju državnu moć:

Integracija vlada (intergovernmentalism) nije ništa drugo nego proces koji vlade koriste za udruživanje svojih suvereniteta kako bi završili poslove koje oni nisu u stanju da ostvare sami. Nacionalne države su subjekti koji se rijetko odriču vlasti. Kada finalizuju dogovore, to je u svrhu da ojačaju svoju moć, a ne da je oslabe. Nasuprot tome, slobodna trgovina zahtijeva smanjenje regulatorne moći vlade.

Rouanet, u zasebnom djelu gdje kritizira EU da djeluje ne-evropski, ističe kako je pravi efekat "zajedničkog tržišta", bio da se eliminiše regulatorna konkurencija prisiljavanjem zemalja članica na jednaka pravila:

Evropska unija nije ništa više od kartela vlada koje pokušavaju da osvoje vlast kroz usklađivanje fiskalnih i regulatornih propisa u svakoj državi članici. Član 99 Ugovora iz Rima (1957) jasno navodi da indirektno oporezivanje "mogu harmonizovati u interesu zajedničkog tržišta" od strane Evropske komisije. Što se tiče člana 101. istog sporazuma, on izričito sputava regulatornu konkurenciju, "gdje Komisija utvrdi da razlika koja postoji između zakonodavnih ili administrativnih odredbi država članica iskrivljuje uslove konkurencije na zajedničkom tržištu."

Ovi primjeri su savršene ilustracije zašto bi libertarijanci trebali da budu oprezni po pitanju političkog globalizma. Uprkos očiglednim nesavršenostima modernih nacionalnih država, najveća prijetnja za slobodu je politička centralizacija - zbog čega Brexit i drugi pokreti za otcjepljenje trebaju biti podržani. Ko što je Jeff Deist ranije ove godine argumentirao, Brexit je bio:

Referendum o sudbini nacije, a što je korak dalje od globalizma i bliže individualnom samoopredjeljenju. Libertarijanci treba da gledaju na decentralizaciju i slabljenje državne vlasti uvijek kao dobru stvar, bez obzira na motive koji stoje iza takvih pokreta. Smanjenje veličine i obima dominacije bilo koje pojedinačne (ili multinacionalna) države je definitivno zdravo za slobodu.

Dakle, uprkos onome što gospodin Gillespie ili gospodin Boaz mogu misliti, ne postoji ništa vrijedno za pohvalu u riječima sekretarke Hillary Clinton, čak i ako bi ona ulijevala tračak povjerenja. Niti je državom-kontrolirana trgovina, niti su državom-forsirane otvorene granice libertarijanski. Nije nam potreban politički globalizam da bismo unapredili ideje slobode, već jednostavno treba skloniti vladu sa puta. Sekretarka Clinton je jasno pokazala da ona nema interesa u tome.
 

Tho Bishop uređuje marketing socijalnih medija Mises instituta (npr. twitter, facebook, instagram), i može biti od pomoći sa pitanjima iz medija. Kontakt: email; twitter; facebook.

Originalni izvor na engleskom jeziku na Mises.org možete čitati ovde

(prevedeno i publicirano uz pismenu dozvolu autora)

Preveo Jadranko Brkić