Dnevnik jednog ekonomiste

Udruženi sadržaj
Emir Čolo
Ažurirano: prije 1 sat 19 minuta

Kako izgleda “nevidljiva ruka”?

Sri, 30/08/2017 - 08:33

Adam Smith u svojoj knjizi Bogatstvo naroda, koja predstavlja temeljnu knjigu moderne ekonomije, spominje mehanizam „nevidljive ruke“.

Prema njegovom shvatanju postoje dvije ruke, vidljiva i nevidljiva. Vidljiva ruka svoje djelovanje manifestuje kroz poreze. Visina poreza se može dobrovoljno odrediti i naplatiti, što je u odgovornosti vlasti. S druge strane mehanizam „nevidljive ruke“ se oslanja na cijene i ona se formira na tržištu. Po tom mehanizmu, svaki pojedinac teži da postane bogatiji, gledajući samo sebe i svoj interes. Da bi povećao svoje bogatstvo, on mora da izvrši razmjenu na tržištu gdje ono što on nudi neko drugi vrijednuje. U tom slučaju kupci će isto tako vođeni sebičnim interesom, da što manje potroše novca, birati najniže cijene. Istovremeno investitori vođeni interesom da što više zarade novca, tražit će način da ostvare najviše profite. Zato će potrošači usmjeriti investitore da investiraju u najprofitabilnije djelatnosti, odnosno u djelatnosti koje proizvode dobra koja se najviše vrijednuju od strane potrošača, što će dovesti do povećanja opšteg bogatstva ljudi.

Drugačije rečeno, svaki pojedinac se trudi da sazna kako da najpovoljnije angažuje kapital koji ima. Nekada je taj kapital novac, nekada znanje ili vještine, a danas je to vrlo često i vrijeme. Kombinujući kapital koji ima, rukovođen isključivo sopstvenim interesom, on prirodno ili bolje rečeno nužno doprinosi i društvu, i to često na mnogo bolji način nego kada bi zaista želio da ga unaprijedi.

Tako poduzetnik koji se bavi proizvodnjom hljeba, to prvenstveno radi da bi zaradio, a ne da bi nahranio gladne. S obzirom na to da je njegov interes da ljudi kupuju hljeb kod njega, a ne kod nekog drugog pekara, on će se truditi da proizvede što kvalitetniji hljeb i da ga nudi po što nižoj cijeni. Na taj način on će stvarati profit, a kupci će dobiti najkvaliteniji hljeb po najnižoj cijeni. Dakle, slijedeći sebični interes za profitom, on zaista uspijeva i da nahrani gladne, a time i da doprinese povećanju ukupnog nacionalnog dohotka i ukupne dobrobiti.

Isto tako, profesor u školi, koji je vođen vlastitim interesom da zaradi platu ili interesom da radi ono što voli, i koji svoj posao obavlja najbolje što može, ne doprinosi samo sebi zarađujući novac za život, već doprinosi društvu u cjelini tako što obrazuje mnoge generacije mladih ljudi, prenoseći im svoje znanje i iskustvo. Tako je i sa novinarima koji obavještavaju javnost o bitnim pitanjima, ljekarima koji liječe ljude, pravnicima koji tumače zakone, automehaničarima koji popravljaju auta, trgovcima koji nasmijani dočekuju kupce …. i svim ostalima koji rade svoj posao najbolje što mogu. Na ovaj način oni ne samo da prosperiraju kao pojedinci, već daju doprinos i društvu u cjelini, koje ima pozitivan efekat od njihovog angažmana.

Bitno je istaći da se koristi „nevidljive ruke“ u potpunosti ostvaruju samo u uslovima savršene konkurencije, u kojem tržište proizvodi tačno onoliko korisnih dobara i usluga koliko treba kupcima. Međutim, takve idealne, savršeno konkurentne ekonomije ne postoje. Štaviše, nedostaci “nevidljive ruke” su i više nego vidljivi: hronična neefikasnost, stvaranje monopola, svjetske ekonomske krize, kontinuirano povećavanje nejednakosti između bogatih i siromašnih itd.

Stoga, jedan od odgovora na pitanje kako izgleda „nevidljiva ruka“ bi mogao biti da je to društvo u kojem je obezbijeđeno postojanje jednakih šansi za sve i koje omogućava da pojedinac vođen vlastitim interesom, ne samo da ne nanosi štetu nikome, već da donosi korist i sebi i svima ostalima. Drugo je to, što u današnjoj ekonomiji, navedeno mnogima i izgleda „nevidljivo“.

Kategorije: BiH

Trebamo li poštovati rokove?

Pet, 14/07/2017 - 12:21

Bez obzira da li ste učenik, student, radnik, roditelj ili sportista suočeni ste sa “rokom do kojeg nešto trebate uraditi ili završiti”. Nekada su ti rokovi određeni od strane pojedinca koji ga treba ispoštovati, a nekada ih određuje društvena norma ili zakon.

Tako npr. učenici  imaju rok do kojeg trebaju naučiti neko gradivo, pročitati lektiru ili uraditi seminarski. Studenti imaju rok do kojeg trebaju položiti sve ispite, dati uslov za narednu godinu ili diplomirati. Nezaposleni imaju rok dok kojeg se trebaju prijaviti na biro za zapošljavanje, odraditi pripravnički ili pronaći adekvatan posao. Radnici i menažderi imaju rok do kojeg trebaju završiti neki projekat, napisati tekst ili pripremiti prezentaciju. Roditelji imaju rok dok kojeg trebaju platiti račune ili upisati djecu u školu. Sportista ima rok dok kojeg mora biti spreman za naredno takmičenje ili utakmicu. Firma ima rok do kojeg treba završiti određeni posao, naplatiti od kupca, platiti porez i ostale obaveze…  itd, itd.

Činjenica je da je rok pojam sa kojim se svako od nas svakodnevno susreće i  gotovo da ne postoji ni jedna aktivnost u današnjoj ekonomiji koja nije određena rokom.

Šta je zapravo rok ili deadline? Riječ “deadline” je engleskog porijekla i prvobitno se odnosila na liniju oko vojnog zatvora koju zatvorenici u 19. stoljeću, nisu smjeli preći jer bi u protivnom bili upucani. Današnja primjena ove riječi se odnosi na vremenski limit, a prvi put se spominje oko 1920. godine kada je počela obilježavati rok u kojem trebaju biti predani materijali u novinskim redakcijama.

U današnjoj ekonomiji postoje pravila i standardi za poštovanje rokova  u svakome djelokrugu, a posebno su važna u poslovnom svijetu. Konkurencija na tržištu je dovela do velikog broja proizvoda koji zadovoljavaju narazličitije zahtjeve kupaca. Kupci, kao jedini prave sudije na tržištu, određuju kome će pokloniti svoje povjerenje i vrijeme (čitaj: novac). Zbog toga se  pored kvaliteta i cijene, poštovanje rokova nameće kao treći bitan element kod njihovog odabira. U današnje “internetizirano” doba, pravovremeno znači – prije vremena. Ono što kupac očekuje danas, trebalo je biti već jučer. Zato je deadline riječ za mnoge u poslovnom svijetu danas podjednako stresna, kao i šetnja po zatvorskom dvorištu u 19. stoljeću.

Poštovanje rokova prije svega ovisi o pojedincima koji su ključni faktori poslovanja i  nužno je kako bi se stvorilo povjerenje koje služi kao garancija uspješnih i kvalitetnih međuljudskih odnosa, bez kojih je svaki napredak pojedinca, organizacije i društva u cjelini onemogućen.

Da bi se stvorilo društvo u kojem se poštovanje rokova i tuđeg vremena smatra normom, neophodno je da organizacije koje čine društvo poštuju rokove koje imaju, a prije toga to mora uraditi i svaki pojedinac.

Kategorije: BiH

Kako upravljati vremenom?

Uto, 13/06/2017 - 10:35

U današnjoj ekonomiji jedan od najčešće korištenih termina je “time management” odnosno upravljanje vremenom. Svi zaposleni, nezaposleni, studenti, stari i mladi, se žale da nemaju dovoljno vremena. Razlog tome je to što vrijeme kojim raspolažu nije njihovo vrijeme. U prosjeku 80 % njihovog vremena pripada drugima: poslodavcu, fakultetu, internetu, društvenim mrežama itd.

Šta je zapravo upravljanje vremenom? Upravljanje vremenom je sposobnost pojedinca da postavi i ostvari ciljeve u određenom vremenskom periodu. Također, upravljanje vremenom podrazumjeva uspostavljanje sistema upravljanja sopstvenim i tuđim vremenom. Upravljanje vremenom se može definisati i kao kombinovanje tehnika i vještina da bi se postigao cilj u određenom vremenskom periodu.

Upravljanje vremenom i prioritetima je nešto što je u potpunosti individualno. Kada je riječ o dnevnom vremenu, svaki čovjek ima na raspolaganju jednako mnogo vremena. Međutim, svijest o vremenu se razlikuje od čovjeka do čovjeka. Tako npr. vremena u jednom danu svi imamo isto, 86.400 sekundi. To je vrijeme koje će proteći, bez obzira da li mi spavamo, odmaramo, vrijedno radimo, uživamo ili bilo šta slično. Da li je to mnogo ili da li je malo vremena zavisi od tome kako će koja osoba te sate iskoristiti, odnosno na koji način će planirati svoje vrijeme. Generalno, planiranje neke aktivnosti ili projekta zahtijeva angažovanje resursa koji su nam na raspolaganju, a to su:
1. Ljudi
2. Novac
3. Vrijeme
4. Informacije

Za razliku od ljudi, novca i informacija vrijeme je nenadoknadiv resurs. Manjak ljudi može da se nadoknadi, do dodatnih informacija može da se dođe, novca također. Sa druge strane, manjak vremena se od navedenih resursa najteže može nadoknaditi.

Jedna od metoda za pravilno korištenje vremena je fokusiranje na ono što je bitno. Da bi se to postiglo neophodno se stalno podsjećati na svoje prioritete. Hitne stvari vam mogu oduzeti vrijeme, ako im to dopustite. Dok rješavate takve „goruće“ situacije, važne stvari – oni za koje vam je potrebno vrijeme i koncentracija kako bi ih dovršili – sve će se više i više pomicati prema dolje na vašoj listi prioriteta. Naš najznačajniji rast i napredak se rađaju uz više obavljanja onog što je bitno, a manje onog što je hitno. Zbog toga je od iznimne važnosti kompromis između ovo dvoje. Osobe koje imaju problema sa organizacijom vremena rade samo stvari koje su hitne. Oni rade samo one stvari koje su hitne i važne, i stvari koje su hitne ali nisu važne. S druge strane uspješni ljudi rade samo stvari koje su važne, bilo da su hitne ili nisu hitne.

Naravno, veoma je bitno napraviti balans između kratkoročnog i dugoročnog planiranja, kao i između rigidnog i fleksibilnog planiranja. Svojih se namjera nećemo uvijek moći pridržavati na način na koji smo zamislili. Uvijek će se događati nepredviđene i hitne stvari, baš kao što ćemo uvijek iznova morati ili željeti izmijeniti vlastite prioritete.
Sistematičan i metodičan rad predstavlja ključ za iskorištavanje talenata, za transformaciju sposobnosti u rezultate, pa tako i u uspjeh.

Ako vi ne cijenite svoje vrijeme, nitko drugi neće. Svojim aktivnostima morate pokazati da Vam je vrijeme važno. Kada drugi vide kako cijenite svoje vrijeme i oni će pokazati poštovanje, cijeneći ga također.

Kategorije: BiH

Najvažnija poluga ekonomije je obrazovanje

Ned, 21/05/2017 - 05:08

Zašto su neke države bogatije od drugih između ostalog je zaslužan i kvalitet obrazovnog sistema u toj državi.

Da bi na pravi način odgovorili na pitanje gdje je veza između obrazovanja i ekonomije potrebno je da se vratimo na samu definiciju ekonomije. Adam Smith, najznačajniji predstavnik klasične političke ekonomije u svom čuvenom djelu „Bogatstvo naroda“ 1776. godine ekonomiju definira kao nauku koja proučava prirodu i uzroke bogatstva jedne nacije. Priroda se između ostalog može definisati i kao opće carstvo raznih tipova živućih biljaka i životinja. Bogatstvo ćemo s druge strane definisati kao pojam koji se odnosi se na dostupnost materijalnih ili nematerijalnih dobara koji obogaćuju život.

Proučavanjem prirode i procesa u njoj dolazi se do zaključka o važnosti obrazovanja za razvoj budućih generacija i stvaranje uspješne ekonomije. Razne vrste životinja imaju različit odnos prema svojim mladuncima, u raznim fazama njihovog odrastanja, u cilju njihove pripreme za samostalan život. Tako se mladunčad lavova, tigrova, nojeva, zebri i drugih divljih životinja sistematski pripremaju za izazove koje ih čekaju, kada jednog dana budu dio surove divljine. Lavovi i tigrovi da bi preživjeli moraju ovladati vještinama lova. Nojevi moraju ovladati vještinama preživljavanja i pronalaska hrane i vode u teškim klimatskim uslovima. Zebre moraju ovladati vještinama preživljavanja i dijeljenja zajedničkog prostora sa lavovima i tigrovima kao i pronalasku pitke vode u kojima ih vrebaju krokodili. Dakle, mladunčad svih vrsta životinja instiktivno usvajaju različite vještine, da bi bili spremni za sve izazove koje sa sobom nosi samostalni život.

Isto tako, obrazovni sistem bi trebao mlade ljude pripremiti za izazove koje ih čekaju na tržištu rada. U Bosni i Hercegovini i drugim državama u Regionu, obrazovanje ne prati trendove ekonomije i ne omogućuje razvoj mladih kadrova za potrebe tržišta rada. S toga ne čudi da je nezaposlenost mladih ljudi u Bosni i Hercegovini preko 60 %. Zašto je to tako? Poslodavci kažu da mladi imaju teorijsko znanje, ali da im nedostaju ključne vještine potrebne na svakom radnom mjestu: vještine rješavanja problema, vještine primjene znanja, vještine timskog rada (sarađivanja), vještine upravljanja vlastitim vremenom i rukovođenje.

Budućnost ekonomije i obrazovanja

Da bi se uopće ušlo u analizu kako će izgledati obrazovanje u budućnosti, prvo je potrebno da se uzmu u obzir glavni faktori koji su trenutno na snazi u svjetskoj privredi i koji će imati značajan uticaj na poslove budućnosti. Tako na primjer većina analiza pokazuju da će doći do osjetnog povećanja broja radnih mjesta kao i do nestanka određenih vrsta poslova. Također, svi trendovi pokazuju da će se nastaviti povećavanje produktivnosti na nivou svjetske privrede kao i da će doći do produbljivanja jaza među specijalizacijama. U narednih 40 godina u prosjeku više od trećine poželjnih ključnih grupa vještina za većinu zanimanja uključivaće vještine poput ubjeđivanja, emocionalne inteligencije i talenta za podučavanje. Ove vještine će biti traženije od uskih tehnoloških specijalizacija poput vještina u programiranju ili kontrole i upravljanja opremom. U suštini, tehničke vještine će morati da budu dopunjene visokorazvijenim vještinama u socijalnom ophođenju i saradnji. Ove izmjene koje će se neminovno desiti na tržištu rada će dovesti i do promjena u obrazovnim sistemima većine država svijeta.
U vrijeme eksplozije u istraživanjima na polju vještačke inteligencije svi stručnjaci imaju manje –više slična predviđanja obrazovanja u narednih 40 godina. Thomas Frey, direktor futurističkog Instituta Da Vinci u Coloradu, izjavio je da će u budućnosti učenici učiti putem interneta od nastavnika-robota. Po njemu u narednih nekoliko godina najveća kompanija na internetu će biti kompanija čije se poslovanje zasniva na obrazovanju, a za koju još nismo čuli. U pitanju je tehnologija koja će biti u stanju prepoznati koje su sklonosti i specifičnosti pojedinca. Također, navedena tehnologija će biti u stanju prepoznati interesovanja pojedinca i njegove referentne tačke i omogućit će da ljudi usvajaju znanja sve brže i brže kako vrijeme prolazi.

Zaključak

Dok se razvijene države svijeta čije se ekonomije temelje na inovacijama i znanju ozbiljno bave pitanjima kako će izgledati obrazovanje u narednih 40 godina i kako pripremiti mlade ljude za poslove koji još ne postoje, kako bi se koristili tehnologijama koje još nismo ni otkrili i kako sačuvati i stvarati kulturne vrijednosti u svijetu koji je sve više globalan, s druge strane, države u razvoju još uvijek se bave pitanjima kako osposobiti mlade ljude da koliko – toliko budu spremni za tržište rada i daju doprinos razvoju ekonomije države u kojoj žive.
Kakva će budućnost obrazovanja biti zavisi, sa jedne strane, od prepoznavanja pokretačkih snaga promjene, lične budućnosti i stepena ekonomskog razvoja države u kojoj živite. Jasno je da se budućnost ne može predvidjeti, međutim, ono što se može predvidjeti su potencijalne i poželjne budućnosti, na osnovu čega dalje možemo tražiti puteve njihovog ostvarivanja.

Kategorije: BiH