Nikola Kužet

Udruženi sadržaj
Blog o ekonomiji, politici i modernim tehnologijama
Ažurirano: prije 2 sata 47 minuta

295 poginulih i 10.000 povrijeđenih

Pet, 23/02/2018 - 05:52
295 poginulih i 10000 povrijeđenih. To vam je crna statistika saobraćajnih nesreća u BiH u 2017. godini. Skoro pa jedna poginula osoba dnevno. Od ovog broja u Republici Srpskoj smrtno je nastradalo 114 osoba, povrijeđeno je 3187 u 9637 saobraćajnih nesreća. Evo, aktuelni nam se predsjednik javno hvali i ponosi kako počesto vozi 200 km/h, a policija mu ne smije ništa. U Hrvatskoj su ga presreli i morao je platiti visoku kaznu, valjda zato što tamo mrze Srbe, a poslije plaćanja kazne su nastavili voziti po starom. Ali dohakaće on njima, sagradiće autoput do Bijeljine pa će voziti 300 km/h. I niko mu neće smjeti ništa. Za to vrijeme dva domišljata ministra su smislila privatno-javni poslovni model gdje će uz pomoć stotinjak kamera sa radarom globiti građane za vožnju od 51 km/h tamo gdje je dozvoljeno 40 km/h i na taj način za deset godina sliti 100-tinjak miliona maraka na račune vrlo sumnjivih privatnih kompanija.U međuvremenu je u Banjaluci na pješačkom prelazu neko automobilom udario ženu i pobjegao. Žena je teško povrijeđena. Bilo je zeleno svjetlo za pješake. To nije prvi takav slučaj, nažalost imali smo ih više zadnjih godina čak i sa smrtnim posljedicama. Neki počionici nisu otkriveni ili osuđeni, a porodice žrtava tvrde da je u istrazi bilo prikrivanja tragova. Banjalučani znaju na koje slučajeve mislim. Pisalo se mnogo o njima.Prije dva dana ispred mene je u strogom centru grada (Aleja Sv. Save kod zgrade Arhiva) crni Audi A6 zatamnjenih stakala prestigao kolonu velikom brzinom i onda naglo, presjecajući putanju koloni koju je upravo prestigao, skrenuo desno ispred stare zgrade Vlade. Nije imao upaljena rotaciona svjetla. Možda ga je na ovakvu vožnju inspirisao Predsjednikov govor. Ne znam. Možda.Mjesečno prelazim oko 3000 km. Trudim se da vozim maksimalno bezbjedno i za sebe i svoje saputnike i za druge učesnike u saobraćaju. Smatram sebe solidnim vozačem. Uvijek vežem pojas. Uvijek stajem pješacima. Nikad ne parkiram na mjesto predviđeno za osobe sa invaliditetom. Ponekad napravim prekršaj, uglavnom zbog nepažnje. Nekad mi policija progleda kroz prste, nekad platim kaznu. Trudim se da imam korektan odnos sa saobraćajcima. Imaju razumjevanja prema nama koji skoro pa živimo u automobilu. Imao sam nekoliko udesa, što kao vozač, što kao suvozač, srećom bez zdravstvenih posljedica po ikog. Saobraćajna nesreća je grozno iskustvo koje ne želim nikom da doživi. Ljetos sam na Manjači izvlačio ljude iz potpuno uništenog vozila. Ne postoji horor film koji izaziva takvu jezu. U automobilu je bilo petoro ljudi, dva muškarca, dvije žene i dijete. Vozač i suvozač su bili u stanju teškog pijanstva. Bilo je krvi na sve strane. Pukom srećom niko nije poginuo. Svakakvih scena sam se nagledao na cesti u dvadeset godina koliko vozim.Godišnje u svijetu u saobraćajnim nesrećama gine 1,3 miliona ljudi, a 20 do 50 miliona bude povrijeđeno. Broj poginulih i povrijeđenih u Republici Srpskoj i BiH je značajno iznad evropskog prosjeka. Najčešći uzrok nesreća je nepropisna i neprilagođena brzina. Radari sa kamerama svakako mogu uticati na smanjenje brzine, ali šta to znači kada imamo povlaštenu kastu za koju ograničenja ne vrijede. Njih policija ne smije zaustavljati, a ako neki od njih i skrivi ozbiljnu nesreću naći će se neko raspoložen ili natjeran da prikrije tragove.Za mene je pitanje bezbjednosti u saobraćaju važnije od borbe protiv terorizma, svih izbora i  dnevno-političkih prepucavanja. Ipak, ova tema ne dobija ni približnu pažnju javnosti koju zaslužuje.Javne ličnosti, poput političara, mogu igrati važnu ulogu u povećanju svjesnosti o rizicima i bezbjednosti u saobraćaju. Mogu, ali ne moraju. Odluka i izbor je na njima, ali u najmanju ruku bi trebali biti svjesni svoje odgovornosti i uticaja i ponašati se u skladu sa tim.Zato vežite pojas, može vam spasiti glavu. Nije dovoljno da mislite za sebe, morate misliti i za druge učesnike u saobraćaju. Što bi rekli naši stari: "Znam ja koja budala sjedi za ovim volanom, ali ne znam koja sjedi za onim drugim."  Nadam se da ste mi do sad oprostili tabloidski naslov jer to je bio jedini način da nekima od vas privučem pažnju na temu koju smatram izuzetno važnom.
Kategorije: BiH

Posljednji pozdrav herojima

Sub, 27/01/2018 - 06:31
I ovako nam je nedostajalo heroja. Odavno. Onih heroja koji su sposobni osnažiti i ohrabriti ljude i vratiti im vjeru u prave ljudske vrijednosti. A onda smo u samo nekoliko dana ostali bez dva velika borca za pravdu, slobodu i istinu, dva neustrašiva heroja koji su pomjerali granice, ali ne nacionalne i međudržavne već one u glavama ljudi. Borili su se protiv totalitarizma, jednoumlja, autokratije, mafije, ratnih zločinaca, diktatora (stvarnih i potencijalnih) i svakog drugog oblika korupcije, gluposti i primitivizma koji tako dobro uspijevaju na našem Balkanu. Smetali su mnogima i mnogi su se obradovali njihovoj smrti, ne samo oni koji su direktno ili manje direktno ubrzali njihov odlazak pod zemlju.Svaki od njih dvojice se borio na svoj način i onako kako je najbolje znao. Oliver političkim radom i aktivizmom, a Predrag perom oštrim kao sablja, a sa vremena na vrijeme i ponekim umjetničkim performansom.Lucićevi i Dežulovićevi živi nastupi spadaju u najbolje koje sam ikad gledao. To je bio nekakav miks čitanja poezije, klapskog pjevanja, stand-up komedije i brutalnog suočavanja sa autohtonim balkanskim bezumljem. Poslije jednog takvog performansa u banjalučkom pozorištu Jazavac smo se upoznali. Nakon izvedbe prišao sam da mu čestitam na nastupu, upoznam se sa njim i stavim mu do znanja koliko pratim, poznajem i cijenim njegov rad. Bilo mu je jako drago. Radovao se mojim komplimentima i pohvalama kao početnik, a iza sebe je imao impozantan stvaralački opus. Skromni genije sa iskrenim osmjehom.Olivera nisam imao priliku upoznati, ali sam bio dobro upoznat sa onim što je radio i za šta se zalagao. Danas svi znaju ko je bio Oliver Ivanović, najznačajniji poslijeratni politički vođa Srba sa Kosova. Ipak, široj zajednici nije toliko poznato ime Predraga Lucića. Predrag je bio splitski novinar, pjesnik, pisac i režiser. Jedan je od osnivača satiričnog magazina Feral Tribune koji je godinama uveseljavao čitaoce i provocirao političare, ne samo u Hrvatskoj gdje je izlazio, već širom prostora na kojem se govori jezicima Južnih Slovena. Feral je bio trn u oku HDZ-ovoj vlasti u Hrvatskoj koja ga je nizom mjera natjerala na gašenje. Predrag je imao nevjerovatan talenat da vas jednim stihom ili rečenicom isprovocira, naljuti i natjera na razmišljanje na potpuno drugačiji način. Pored toga je imao i vrlo istančan smisao za humor, a nije mu nedostajalo ni hrabrosti da napadne nedodirljive postulate i temelje nacionalističkih politika, prvenstveno u Hrvatskoj odakle je bio, ali i drugim bivšim jugoslovenskim republikama. Predrag je svojom hrabrošću ohrabrivao mnoge i ostvario je nemjerljiv uticaj na rad velikog broja novinara na Zapadnom Balkanu.Tragedija je učinila ime Olivera Ivanovića svima poznatim, ali ono što šira javnost ipak ne zna o Oliveru jeste činjenica da je on bio posljednji politički zatvorenik u Evropi. Proveo je tri godine i tri mjeseca u albanskom zatvoru pod optužbama koje bi svaki ozbiljan pravnik smatrao smiješnima. I pored toga Oliver je svojim djelovanjem stalno težio smirivanju tenzija između Srba i Albanaca, pozivao na toleranciju i bio glas razuma. Zalagao se za razvoj društva, a to na Zapadnom Balkanu još uvijek sa sobom nosi ozbiljnu opasnost. Bio je trn u oku mnogima sa obe strane rijeke Ibar, a najviše onima kojima odgovara stanje zamrznutog konflikta između Albanaca i Srba.Oliver Ivanović je brutalno ubijen u atentatu sa šest metaka iz duge devetke, Predrag Lucić je otišao tiho, savladan teškom bolešću nakon duge borbe. Svijete, postao si siromašniji za dva herojska srca koja se nisu štedjela da te učine makar malo boljim.Heroji, neka vam je vječna slava.
Kategorije: BiH

Posljednji pozdrav herojima

Pet, 26/01/2018 - 02:44
I ovako nam je nedostajalo heroja. Odavno. Onih heroja koji su sposobni osnažiti i ohrabriti ljude i vratiti im vjeru u prave ljudske vrijednosti. A onda smo u samo nekoliko dana ostali bez dva velika borca za pravdu, slobodu i istinu, dva neustrašiva heroja koji su pomjerali granice, ali ne nacionalne i međudržavne već one u glavama ljudi. Borili su se protiv totalitarizma, jednoumlja, autokratije, mafije, ratnih zločinaca, diktatora (stvarnih i potencijalnih) i svakog drugog oblika korupcije, gluposti i primitivizma koji tako dobro uspijevaju na našem Balkanu. Smetali su mnogima i mnogi su se obradovali njihovoj smrti, ne samo oni koji su direktno ili manje direktno ubrzali njihov odlazak pod zemlju.Svaki od njih dvojice se borio na svoj način i onako kako je najbolje znao. Oliver političkim radom i aktivizmom, a Predrag perom oštrim kao sablja, a sa vremena na vrijeme i ponekim umjetničkim performansom.Lucićevi i Dežulovićevi živi nastupi spadaju u najbolje koje sam ikad gledao. To je bio nekakav miks čitanja poezije, klapskog pjevanja, stand-up komedije i brutalnog suočavanja sa autohtonim balkanskim bezumljem. Poslije jednog takvog performansa u banjolučkom pozorištu Jazavac smo se upoznali. Nakon izvedbe prišao sam da mu čestitam na nastupu, upoznam se sa njim i stavim mu do znanja koliko pratim, poznajem i cijenim njegov rad. Bilo mu je jako drago. Radovao se mojim komplimentima i pohvalama kao početnik, a iza sebe je imao impozantan stvaralački opus. Skromni genije sa iskrenim osmjehom.
Olivera nisam imao priliku upoznati, ali sam bio dobro upoznat sa onim što je radio i za šta se zalagao. Danas svi znaju ko je bio Oliver Ivanović, najznačajniji poslijeratni politički vođa Srba sa Kosova. Ipak, široj zajednici nije toliko poznato ime Predraga Lucića. Predrag je bio splitski novinar, pjesnik, pisac i režiser. Jedan je od osnivača satiričnog magazina Feral Tribune koji je godinama uveseljavao čitaoce i provocirao političare, ne samo u Hrvatskoj gdje je izlazio, već širom prostora na kojem se govori jezicima Južnih Slovena. Feral je bio trn u oku HDZ-ovoj vlasti u Hrvatskoj koja ga je nizom mjera natjerala na gašenje. Predrag je imao nevjerovatan talenat da vas jednim stihom ili rečenicom isprovocira, naljuti i natjera na razmišljanje na potpuno drugačiji način. Pored toga je imao i vrlo istančan smisao za humor, a nije mu nedostajalo ni hrabrosti da napadne nedodirljive postulate i temelje nacionalističkih politika, prvenstveno u Hrvatskoj odakle je bio, ali i drugim bivšim jugoslovenskim republikama. Predrag je svojom hrabrošću ohrabrivao mnoge i ostvario je nemjerljiv uticaj na rad velikog broja novinara na Zapadnom Balkanu.
Tragedija je učinila ime Olivera Ivanovića svima poznatim, ali ono što šira javnost ipak ne zna o Oliveru jeste činjenica da je on bio posljednji politički zatvorenik u Evropi. Proveo je tri godine i tri mjeseca u albanskom zatvoru pod optužbama koje bi smatrao smiješnima svaki ozbiljan pravnik. I pored toga Oliver je svojim djelovanjem stalno težio smirivanju tenzije između Srba i Albanaca, pozivao na toleranciju i bio glas razuma. Zalagao se za razvoj društva, a to na Zapadnom Balkanu još uvijek sa sobom nosi ozbiljnu opasnost. Bio je trn u oku mnogima sa obe strane rijeke Ibar, a najviše onima kojima odgovara stanje zamrznutog konflikta između Albanaca i Srba.Oliver Ivanović je brutalno ubijen u atentatu sa šest metaka iz duge devetke, Predrag Lucić je otišao tiho, savladan teškom bolešću nakon duge borbe. Svijete, postao si siromašniji za dva herojska srca koja se nisu štedjela da te učine makar malo boljim.Heroji, neka vam je vječna slava.
Kategorije: BiH

Šta je populizam i kako se liječi

Sub, 02/12/2017 - 06:32
Početkom novembra imao sam priliku i čast da učestvujem na Svjetskom forumu demokratije koji se održavao u Strazburu u organizaciji Savjeta Evrope. Tema foruma je bila: „Da li je populizam problem?“ Na ovom događaju sam učestvovao kao polaznik škole političkih studija Savjeta Evrope za 2017. godinu. Učešće na forumu sa posjetom Sudu za ljudska prava je bio i završni modul ove škole. Forum se održavao u palati Evropa u kojoj je sjedište Savjeta Evrope, a koja je izgrađena 1977. godine. U neposrednoj blizini se nalaze Evropski parlament, Sud za ljudska prava, Evropski omladinski centar i još nekoliko evropskih institucija. Zgrade su savremene i cijeli kompleks je vrlo moderan za razliku od većeg dijela Strazbura koji je stari evropski grad. Strazbur je sjedište više od dvadeset raznih međunarodnih organizacija.Palata Evropa - StrazburNije neobično što se sjedište Savjeta Evrope i Evropski parlament nalaze baš u Strazburu. Ovaj grad ima vrlo burnu istoriju i duže od dva stoljeća je bio predmet spora i sukoba između Francuske i Njemačke. Više puta je brutalno rušen i uništavan u ratovima. Od 1945. Strazbur pripada Francuskoj, kao i cijela oblast Alzas u kojoj se grad nalazi, ali sa vrlo jakim i istaknutim njemačkim identitetom izraženim u arhitekturi, natpisima, imenima ulica, nazivima dijelova grada i okolnih mjesta. Lokalna kuhinja je mješavina francuskih i njemačkih specijaliteta, a podjednako su popularni i pivo i vino. Samo ime grada ima francusku i njemačku verziju. Strazbur je danas simbol ujedinjene Evrope. Moderne Evrope koja je odlučila da položi oružje, otvori granice, omogući ljudima da putuju, rade, privređuju, grade i stvaraju ne misleći na barijere, administraciju, bolnu istoriju i teške terete prošlosti. Ujedinjena Evropa je prije svega mirovni projekat, a tek nakon toga ekonomski. Zapadnoevropski politički lideri poslije drugog svjetskog rata su imali dovoljno vizionarstva i hrabrosti da osmisle politički koncept i okvir prema kojem evropske države više nikad neće ući u međusobni rat. Bili su u pravu jer je period od 1945. do danas najduži period mira u zapadnoj Evropi u njenoj istoriji. Lideri su također shvatili da se ekonomija puno brže razvija kada se otvore granice i ukinu carine i administrativne prepreke.
Strazbur 1870.Šta je populizam i u čemu je njegova opasnost?Ne postoji teorija populizma. On nema jasnu definiciju. Populizam nije ideologija. Populistički političar nastoji da se dodvori glasačima tako što podilazi njihovim niskim strastima, često raspiruje strah i mržnju i želi da se dopadne narodu po svaku cijenu. Populista često zloupotrebljava nacionalističku ili socijalističku retoriku podižuću međunacionalne ili međuklasne tenzije na viši nivo. On stvara mržnju i podijeljenost, svoju politiku bazira na zaštiti naroda od nekog neprijatelja, stvarnog ili izmišljenog. Taj neprijatelj može biti rasni, klasni, nacionalni, politički ili vjerski, uglavnom mora postojati. Populizam nema smisla bez neprijatelja, a pojavljuje i na lijevoj i na desnoj strani političkog spektra. U SAD-u su označili i Donalda Trampa i Bernija Sandersa kao populiste iako su im politički program i retorika potpuno različiti. U Evropi slične primjere vidimo u njemačkom AFD-u i austrijskom ÖVP-u (koji spadaju u krajnu desnicu) i sa druge strane u grčkoj Sirizi i španskom Podemosu (koji spadaju u krajnju ljevicu). Ipak, kao veći problem u današnje vrijeme je označen desničarski populizam.Populizam sam po sebi nije opasan. On je samo glasilo i prva faza nečeg što je mnogo opasnije. On je u stanju da oslobodi zlo i to ono najgore koje postoji u čovjeku. Ono protiv kojeg se borimo otkad postoji civilizacija, a koje nikada ne možemo potpuno poraziti jer stanuje u nama, jer je dio nas i naše prirode. To zlo je mržnja, netolerancija, predrasude i fanatizam. Dokaz da to zlo u nama ne može da iščezne nedavna je katalonska kriza. Jedna od najrazvijenijih, najotvorenijih i najtolerantnijih regija na svijetu je potonula u primitivni nacionalizam u samo nekoliko mjeseci populističke propagande. Ljudi su u svojim prijateljima odjednom počeli da vide neprijatelje samo zato što imaju drugačiji politički stav. Nije slučajno opasnost od populizma odabrana kao tema ovogodišnjeg Foruma demokratije. Forum je pokazao da je Evropa ozbiljno zabrinuta zbog narastućeg talasa populizma širom kontinenta. Poljska i Mađarska imaju populističke vlade, Brexit je rezultat populističke propagande, a ozbiljan rast popularnosti stranaka krajnje desnice zadnjih godina se dešava u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švedskoj, Holandiji, Austriji i mnogin drugim zemljama. Naročito zabrinjava porast ekstremnih desničarskih snaga u zemljama koje nose naci-fašističke terete prošlosti.Populistička retorika u Zapadnoj Evropi se uglavnom odnosi na anti-imigrantsku politiku i to najčešće onu koja je usmjerena protiv imigracije iz muslimanskih zemalja. Na Zapadnom Balkanu populizam ima drugi cilj. Političke elite (uglavnom vladajuće) kroz populističku retoriku održavaju visok stepen međunacionalnih tenzija i na taj način stvaraju paranoju i ksenofobiju među stanovništvom, predstavljaju se kao zaštitnici naroda i nacionalnih vrijednosti i obezbjeđuju sebi glasove iz svog nacionalnog korpusa. Cilj balkanskih populističkih političara je uglavnom kratkoročan. Gleda se samo do sljedećih izbora. Dugoročne posljedice takve politike su dramatične. Zemlje i regije se zatvaraju i postaju neprijateljski nastrojene prema susjednim zemljama, usporava se protok kapitala, staju investicije zbog nestabilne političke situacije, reformski procesi trpe iz istog razloga, a korupcija buja kao korov. Ekonomija stagnira. Jedan dio naroda je potpuno zatrovan strahom, mržnjom i šovinizmom, a drugi dio razočaran pokušava pobjeći od kolektivnog ludila glavom bez obzira i traži svoju sreću u nekim drugim zemljama, uglavnom zapadnoevropskim.Dok većina evropskih lidera ovom problemu pristupa na vrlo ozbiljan način, pokušavajući sagledati situaciju iz raznih uglova i procijeniti dugoročne posljedice, većina balkanskih političkih lidera u populizmu vidi čarobnu formulu za osvajanje vlasti i ostanak na vlasti. Dugoročne posljedice po narod i zemlju ih ne interesuju. Većina evropskih političara u populizmu vidi ozbiljan problem, većina balkanskih političara u populizmu vidi zlatnu koku za dobijanje izbora. ReakcijaIpak, svaka akcija ima reakciju. Evropska budućnost nije izgubljena. Iako Ujedinjeno Kraljevstvo na talasima odluke donesene pod pristiscima populističke retorike napušta Evropsku uniju (mnogi će reći i da se zbog toga gorko kaju) novi talas evrooptimizma je zahvatio Evropu. Odavno se nije pojavio novi političar koji tako duboko vjeruje u ideju ujedinjene Evrope kao što je Emanuel Makron. Njemačka je na nedavno održanim izborima potvrdila svoju odlučnost u novom širenju i integraciji Evropske Unije. Ulazak liberala u Bundestag to dodatno potvrđuje. U Holandiji je liberalna stranka porazila nacionalističku politiku. U svim navedenim zemljama je desni populizam zadnjih godina bio izuzetno glasan. Ipak, nadvladao je razum. To je jasan znak da Evropljani još uvijek žele da grade zajedničku budućnost bez granica, bez ratova, bez podjela. Taj talas optimizma je i velika i istorijska prilika za Zapadni Balkan da uhvati korak sa modernim svijetom i postane dio zajednice naprednih i civilizovanih društava. Pitanje je želimo li mi to i imamo li snage za iskorak.Borba protiv populizmaU Strazburu se na panel diskusijama i radionicama proučavao odnos populizma i korupcije, uticaj lažnih vijesti i zloupotreba medija i društvenih mreža, multilateralni pristup rješenju problema populizma, civilni aktivizam i drugi oblici borbe protiv ove pojave.Kao najdjelotvornije metode borbe protiv otrova populizma označene su jačanje institucija slobode i osnaživanje slobodnog novinarstva. Slobodne i nezavisne državne institucije koje su dosljedne u sprovođenju vladavine zakona i implementaciji ljudskih prava i građanskih sloboda su osnova svakog slobodnog društva. Slobodni, nezavisni i nepristrasni mediji su na drugom mjestu. Institucije moraju biti iznad svih političkih partija i političara. Zakon mora biti jednak za sve. Iako zvuči lako i jednostavno daleko je od toga. Sve ozbiljne države ovu borbu vode bez prestanka jer uvijek postoji šansa da te vrijednosti budu narušene. Cilj populista i jeste da institucije i medije stave pod svoju kontrolu. Dužnost nas, svih ostalih, jeste da im to ne dozvolimo.
Kategorije: BiH