Usporedbe

Udruženi sadržaj Usporedbe
Usporedbe i analogije
Ažurirano: prije 1 sat 27 minuta

Moderna definicija Ljevice i Desnice kroz ispitivanje hijerarhije ideja

Pet, 07/04/2017 - 08:37

Cesto cete cuti kako je politicka podijela na ljevicu i desnicu pogresna. Prevazidjena, zastarjela, nedovoljna, zavaravajuca, pretjerano pojednostavljena, arbitrarna, i slicno.

Ali zar nije bas cinjenica sto se u isto vrijeme i mucimo s definicijama i prilicno dobro intuitivno razumijemo sto znaci kada je netko ljevicar/desnicar — strasno zanimljiva?

I neartikulirano znanje je znanje. Mi o pojmovima “lijevo” i “desno” nesto znamo. Nas je prvi zadatak istraziti sto je u pozadini intuitivnog razumjevanja i artikulirati to. Pritom nije cilj dati tocne definicije lijevog i desnog, u nekom znanstvenom smislu, nego opisati sto prosjecan covjek pomisli kada cuje “ljevicar”, odnosno “desnicar”.

To je zanimljiv i vrijedan poduhvat. Ako sam u pravu da su definicije tih pojmova nestabilne u vremenu (ljevicar od prije sto godina nije isto sto i ljevicar danas, a ni desnicar), onda ga vrijedi s vremena na vrijeme i ponavljati.

Ali prije toga zanimljivo nam je nesto drugo: sam broj grupa na koje se dijelimo. Imanje samo jedne dimenzije, to jest, svrstavanje nekoga prema politickim stavovima u jednu od samo dvije moguce grupacije ludjacka je kosulja koja ne dopusta nijanse i maskira zaista ogromna neslaganja izmedju pojedinaca unutar tih dvaju, arbitrarno stvorenih, tabora.

(Digresija: je li brojka dva zaista arbitrarna? Zar nije borba za moc inherentno nesto sto se odvija izmedju inkumbenta i glavnog izazivaca, pri cemu ostali nezadovoljnici moraju, nakon unutrasnjih borbi, podrzati najjaceg izazivaca, umjesto istupati svaki za sebe? Zar to posljedicno ne diktira, oduvijek i zauvijek, dva politicka tabora?)

Kolega Strasilo je prije nekoliko dana pisao o dvodimenzionalnom politickom odredjivanju (ovdje: https://strasilo.wordpress.com/2017/04/01/politicki-kompas-1/), pri cemu je uveo zanimljivu inovaciju: podjelu po strpljivosti (strucnije: vremenskoj preferenci). Takvo je dvodimenzionalno odredjivanje, nakon Lijevo-Desno tamnice, pravo osvjezenje. Cim ga vidimo, znamo da je tocnije, bolje, preciznije. Ovdje zelim otici korak dalje. Zadrzimo se jos na dimenzionalnosti. Uvedimo trecu os… bilo koju, recimo: nacionalizam vs. internacionalizam. Sto primjecujemo? Stvar i dalje funkcionira. Sada umjesto 2D politickog kompasa, koji nas je spasio uzasa 1D podjele, imamo 3D kompas. On je jos bolji: omogucava nam jos precizniju podjelu, jos tocniji opis necijih politickih stavova. Ohrabreni idemo dalje, uvodimo cetvrtu os: Yugo 45 vs. Stojadin. Primjetimo da je ova dimenzionalnost, iako intelektualno nepretenciozna, ipak i dalje marginalno poboljsanje: omogucuje nam da razdvojimo Autoritarne-Strpljive-Nacionaliste koji smatraju da je Yugo 45 bolji automobil, od Autoritarnih-Strpljivih-Nacionalista koji smatraju da je Stojadin bolji automobil. Znam sto mislite — sto nas onda sprjecava da broj dimenzija ne povecavamo u beskonacnost? Nista! Sto je na politickom kompasu vise dimenzija, to je precizniji opis necijih politickih stavova.

Ono sto nas zanima je sto se dogadja nasa krakata zvjezda politicke definiranosti implodira? Ovo nije teorijsko pitanje, dinamiku politickog aktivizma zaista mozemo opisati tom analogijom. Rast broja frakcija unutar nekog pokreta nije nista drugo doli rast broja dimenzija, krakova, osi. Ali dimenzije — osi — su vrlo krhke. Zabljesnu pa se uruse.

Vjerojatno ste upoznati sa nekom varijacijom ovog misaonog eksperimenta: vlak pun nevinih ljudi juri prema srusenom zeljeznickom mostu. Ako do njega dodje, svi ce putnici stradati. Nalazite se na nadvoznjaku/mostu iznad skretnice, iza jedne osobe. Ako ju gurnete na skretnicu, ona ce poginuti, ali putnici vlaka ce biti spaseni. Hocete li ju gurnuti? Ovaj eksperiment je odlican, variranjem detalja mozemo istrazivati razne stvari (sto ako je na mostu robijas a vlak pun nevine djece? Sto ako su u vlaku robijasi, a na mostu nevino dijete?). Ali ono sto je bitno je uvid da nasi moralni osjecaji mogu doci u konflikt. Mozemo u isto vrijeme vjerovati da nije dopusteno ubiti covjeka i vjerovati da moramo uciniti sve da spasimo nevine ljude. Spomenuti eksperiment je zamisljen da ispolji sto je prioritet, koja ideja je vaznija.

Tako i u politici. Sukoba ideja nema dok sirimo broj dimenzija, ali ima kada ga suzavamo. Kada ogranicimo bezbroj dimenzija na dvije, zapravo kazemo “od svih covjekovih politickih ideja, ili osjecaja, ove su dvije najvaznije za predvidjanje njegovog politickog djelovanja, udruzivanja u grupe s drugima i glasovanja”.

Ali ako priznajemo da su neke dimenzije vaznije, onda cemu stati na dvije — svedimo i njih dvije opet na jednu: podjelu na Lijevo i Desno (da, mozda binarni izbor ne mozemo zaista nazvati dimenzijom). Ako Lijevo i Desno imaju ikakvo znacenje, a imaju, onda mora postojati jedna ideja unutar svakog tabora koja:

1) je razlicita medju taborima

2) nadjacava druge ideje unutar tabora kada se s njima nadje suprotstavljena

U modernoj podjeli na ljevicu i desnicu, tvrdim da je ta centralna podjela podjela izmedju nacionalizma i internacionalizma (partikularizma i univerzalizma).

Kako to dokazati? Suprotstavljanjem ideja i gledanjem koja ce pobijediti. Pocnimo ovako:

Jeste li za socijalnu drzavu u kojoj ce se uzimati bogatijima da bi se davalo siromasnijima? Dalje, jeste li za to da budemo ista drzava s Albanijom, pa ce se uzimati i vama da bi se davalo Albancima (siromasniji su)?

Blag pocetak, ali moze i bolje — postavimo te ideje u sukob, tako da moramo odabrati jednu (moramo birati hocemo li spasiti covjeka na mostu ili vlak pun djece):

Pitanje za ljevicare: Biste li pristali na bolju, ili cak idealnu, socijalnu drzavu u Hrvatskoj, ali pod uvjetom zabrane imigracije?

Pitanje za (ekonomske) desnicare: Biste li pristali da imate niske poreze i visoke osobne slobode u Hrvatskoj, pod uvjetom da je imigracija zabranjena?

(Imao sam negdje citavu listu ovakvih pitanja, ali ne mogu naci — ako pronadjem, nadopuniti cu.)

Kakve god druge stavove imali, ne mozete biti potencijalni rasist i ostati ljevicar. Kao desnicar, naravno, mozete.

Moderna je ljevica prije svega definirana idejom univerzalizma, idejom da su svi ljudi na svijetu braca i da su drzavne granice povijesni anakronizam. Moderna desnica je definirana opozicijom tome — nacionalizmom.

Odnosno: hrvatski intuitivni ljevicar koji se zalaze za radnicka prava, visoke mirovine, socijalnu pravdu, i slicno, ali pritom misli, naravno, na Hrvate — zapravo je desnicar.

Hrvatski ekonomski desnicar koji se zalaze za privatizacije, smanjivanje poreza, smanjivanje drzavnog intervencionizma u svim poljima, i podrzava imigraciju u Hrvatsku — zapravo je ljevicar.

Nasa definicija objasnjava na prvi pogled zbunjujucu cinjenicu da domace politicke stranke imaju na dlaku iste ekonomske politike. Ima mnogo ljevicara koji danas priznaju da je trzisna ekonomija uspjesnija, takodjer, ima mnogo desnicara koji bi nacionalizirali sve zivo. Nece vas izbaciti iz lijeve stranke zbog protrzisnih stavova, niti iz desne zbog borbe za radnicka prava protiv krupnog kapitala.

Zaista, dimenzija politickog razvrstavanja je beskonacno mnogo. Mozemo se razaznavati po tome podrzavamo li drzavni intervencionizam ili ne, ali ako mislimo da je to glavna os suvremenih politickih podjela, varamo se. Misaonim eksperimentima (i prakticnim primjerima) moguce je dokazati da to, danas, nije glavna os.

Opcenito je cinjenica da nitko od nas nije svoje ideje o tome sto je ispravno izveo iz nekih osnovnih postulata i tako se doveo u situaciju bez kontradikcija, da kao iz puske moze ispaliti odgovor na svaku moralnu dilemu. Naprotiv, ideje o tome sto je ispravno proizlaze iz intuicija, moralnih osjecaja koji postoje paralelno jedni s drugima — i jedni su drugima suprotstavljeni. Ako se na te sukobe fokusiramo, mozemo utvrditi da postoji hijerarhija, i mozemo utvrditi kakva je danas (nije nuzno da ce ista biti i sutra).

Zakljucak: podjela na politicki Lijevo i Desno i dalje je relevantna —  ali definicije su drukcije nego nekad.


Kategorije: Hrvatska